Marketing
agonija se produžava...
Cijeli tjedan osjeća se groznica – groznica uobičajena pred Blagdane... na poslu, stvar pomalo dovodi do usijanja, no, jedna malo laganija vijest je – agonija se produžava za koji mjesec... a je mi laganija... 
Kada sam svoje već pomalo istrošene hozn tregere našpanao na svoje živce koji su sve, samo ne više otporni na sve, da izdrže pritisak do kraja godine – pojavljuje se ta suluda stvar koja će nas ovako psihokaotične držati..... u pripravnosti...i dalje. Zato, unaprijed se ispričavam za sve nebuloze koje će, moguće, izletiti iz moga pera... ali, i to je život.
Dakle, od ove kaotike koja je postala nekako moj sastavni dio ( da li možete zamisliti «smotani kaos»? 
) postao sam pomalo tup na sve «udarce», uzvraćam na prvu, bez razmišljanja ( ma, istrošen sam, nemam više niti s čime razmišljati da bi se mogao savladavati) i događaju se pomalo histerične scene.... greška u komunikacijama, umor, koncentracija na više stvari odjednom dovodi do pomalo šokantnih situacija – mailove pošaljem na totalno pobrkane primatelje koji se, čudom čude, zovu i objašnjavaju da se to njih ne tiče...ma nemoj!? A mene bi se trebalo ticati...i tek, nakon desetak minuta uvjeravanja shvatim da nešto ne štima....»ma o čemu ti?» « pa o podacima koje si sad poslao!» zaori s druge strane.... zagledam se u jednu mrvicu na stolu i s čuđenjem pitam «a kaj će to tebi?»....e pa to te ja pitam – zagrmi jedna od mojih omiljenih.... Scena druga bila je još bolja.. .stranci sam, koja me nazvala preko centrale, nakon upita rekao da mi pošalje na faks neke narudžbe.... dao broj faksa, zahvalio, obećao se javiti kad sve provjerim....i, ne prođe kratko vrijeme...a ono zvr, zvr... javim se....Dobar dan, Najbolja firma na svijetu, Smotani je, izvolite.... , tišina s druge strane...i.... krrččč pppiiiikkk ššššš onaj, poznati zvuk za faks signal.... pih... poklopim..... ne prođe kratko...opet sve ispočetka do kraja ... poklopim...treći puta, pomalo našpanan...pričekam kraj signala i... onako smireno... 
molim Vas...ovo je fon ne fax!!!! Za par sekundi zvoni ponovo... stranka od maloprije... «ali, vi ste mi dali ovaj broj za faks...» a... oprostite... ne znam više ni kako se zovem, a di ću znati broj faksa ..pokušao sam kroz šalu izvući...a stranka... «nema frke... .a usput, vi ste Smoto Kikić...ako se i tu niste smotali...:» Malo sam zastao, udahnuo...i odgovorio...ne, ja sam Smotić Kiki.... naravno, kod «upoznavanja» pobrkao sam i svoje ime.... i, od danas imam i novi nadimak ( dobro nije baš glanc novi, ali nisam ga rabio od škole.. .a izvedenica je od prezimena.. .) sve sam smoto – od cigareta, imena, brojeva..... do papira, grafova, tablica...ali, nebitno...jedino se nadam da ova faza neće predugo trajati.
Uz sve rapsodije na poslu danas sam imao jurnjavu i «potragu» za izgubljenim pinom – samo ću reći ... ala, ala, uspješno, nakon tri sata, kilometara hoda, odradio sam i preskočio i tu prepreku ....i dobio...novi pin.....
No, izdržat ću još dva dana...a onda, pomalo kaotičan vikend, koji će biti začinjen koncertom Đoleta.... e na njega me ni lošije zdravlje ne može spriječiti..... 
a do tada, uvertira ... samo da se prisjetim....al se nekad dobro jelo... ( ma i danas – ko šljivi preporuke, sve je za sarmu spremno) a i video sam, jednom, smoto u čast tih vremena 
Post je objavljen 15.12.2010. u 21:00 sati.