...znam da nisam bila urezana na medaljon
kojeg si htio vječno imati iznad svoga srca
zato shvaćam kako je lako izgubiti
krivotvoreni novčić bez vrijednosti
do kojega nikome nije stalo.
bez da ti zamjerim poštujem pravo
da voliš, ne voliš, šutiš, napustiš...
Život se nastavlja na bilo kojoj točki od Sunca
dok promatram svjetove u razdvajanju
svaki svemir ima svoju tišinu u kojoj živi
baš kako želiš
ja postojim rasipana u čestice bez zvuka
od sada
pa zauvijek...
i onda...sasvim ne primjetno..
dan nježno prelazi u noć
postupno kiša u snijeg
i moje misli postaju time
noćne i snježne.
odavno već to prelijevanje
u meni ima svoj tijek
prelaskom slike preko slike
ostaju samo obrisi.
i kada pružim ruku da ih dotaknem
njome prolazim kroz projekciju u stvarnosti
i ne dodirujem te....
lelujaš jedva primjetno
vidljiv u snopu svjetla
koji mi prodire u život kroz odškrinuta vrata
između mog prošlog i budućeg vremena....
......
(Ja) nemam neki drugi život
i nemam neku novu polaznu točku
novo gledište i stajalište spram svega
da me odredi kao bitno drugačiju ženu
u drugom tijelu, prostoru i vremenu.
Imam ovo što imam
i neka je to malo i neka je to puno
ovo sam što jesam
pogledaj:
Djelić oblaka na proputovanju
nit zrake sunca u nestajanju...
i još sam svašta drugo
vrijedno i bezvrijedno
...
i takva sam kada se radujem
još sam snažnija kada tugujem
nikada beznadna iako samujem...
i nećeš me promijeniti
jer ja sam stvorena da srcem pokorim svijet.
Post je objavljen 13.12.2010. u 02:59 sati.