Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/justdyingbride

Marketing



Ponekad se pojavi zaboravljeni lik

iza posivjele drvene maske

ostavljen u bespućima nepomirenih očekivanja

samo izmišljenih ljudski ideal.



Tužne, rezignirane oči se probude

vrebaju u poznatom istrošenom pogledu

oko dubokih bora na čela

i traže bar tren zadovoljštine.



A prazan je uzavreli prostor ljudi,

kao da gleda kroz sve i već zna,

predobro pozna sve izgovorene riječi

zakotrljane niz padinu nesvjesne ispraznosti.



Ostaje uvijek sa s krive strane maske,

bodući oštrim iglama u vrelo grlo,

koje proždire sebe samo

u neizgovorenom kriku potrebe, bunta i istine …..



Bol ne-postignuća se iscrtana

po blijedim bojama mrtve freske lica

oriše iznutra još jedan duboki trag

prolaznosti uzaludno provedenog vremena.



Zgrčeni mišići ošita zategnuti u još jedan krivi stav

u zadnjem zakutku skladišta pamćenja stanica

pospremaju još jedno tiho, nikad izrečeno

neostvareno očekivanje, zvano neimenovano razočaranje.



Luzer i isposnik, nikad zadovoljan i zadovoljen,

gurnut u duboke tamnice podsvijesti,

da ne kvari zabavu svim ostalima,

manje zahtjevnim sretnicima moje lude kuće.



Samo se bešumno povuče u svoju tamnicu,

jednako naglo kao što je i došao,

zaboravljen od Njegovog Veličanstva Ega

i naprednog Mislioca u prednjem režnju mozga.



Samo još moje lude i zabavljači

u rijetkim pokušajima za cjelovitom zabavom

prizovu sjećanja na utamničenog istraživača

da bi kroz gorke skrivene šale, rekle istinu.

I nitko se na njih ne obazire,

slijedeći putanju zvuka bogohulne molitve

svakodnevnom materijalnom bogu.



No u dubokom mraku i zaboravu,

osamljeni čovjek prkosnog osmjeha

zbog gorke pobjede nad ispraznosti prolaznih igra,

ostaje zauvijek u vječnoj molitvi

za nedozrelu, sretnu i zaigranu djecu,

koja njegov tužni pogled izbjegavaju...


Post je objavljen 07.12.2010. u 03:46 sati.