Marketing
Generacija `91-`95
"Generacija `91-`95" predstava je u režiji Boruta Šeparovića, te dramatizaciji Gorana Ferčeca, koja već dulje od godinu dana igra na pozornici zagrebačkog ZKMa. Radi se o dramatizaciji romana splitskog novinara i pisca kojeg zaista cijenim jer uvijek progovara o našoj svakodnevnici u prilično primitivnom okruženju, a to je Boris Dežulović. Iako roman "Jebo sad hiljadu dinara" nisam čitao, znam koja je otprilike idea - radnja se odvija tijekom jednog dana hrvatsko-bošnjačkog rata, a susreću se skupina bošnjačkih i hrvatskih vojnika preobučenih jedni u druge.
(dio koji mi još uvijek nije jasan)
Predstava se odvija u gotovo komornoj atmosferi - u malenoj dvorani Miška Polaneca, popularnoj Poly, u kojoj se odvija i većina produkcija Učilišta ZKMa. Budući da je i ovo njihova produkcija, ne valja smetnuti s uma da im je vjerojatno po dužnosti dodijeljena ova dvorana, koja je prilično neadekvatan prostor za predstavu koja iziskuje toliko pokreta i buke. Buke, koja je definitivno prevelika za maleni prostor dvorane , te zaglušuje sve prisutne, vjerojatno i same glumce. Priča je prilično eksperimentalna, a problem je u tome što tri dramaturška dijela baš i nisu povezana. Centralni i najuspješniji dio je centralni dio radnje, dok prvi dio ostaje potpuno nejasan - radi se o izvikivanju stereotipa, te obračuna s višim glasom koji kao da diktira neke naredbe. Završni dio je osobniji, jer se radi o predstavljanju glumaca pojedinačno, no tu dolazi do vrlo neukusno izrežirane scene. Naime, svaki od njih 12orice rođen je za vrijeme rata, te je rekao neke od činjenica koje on smatra važnima, dok se drugi tome faktički ismijavaju. Najstrašniji primjer je dok jedan od mladića izgovara broj žrtava na Srebrenici, dok ostali pjevaju četničke pjesme Dolazi, naravno i do redovne hrvatske svađe o tome tko je druge nacionalnosti , vjere. Naravno da predstava nosi poruku o prilično primitivnom društvu, u kojem je najveći grijeh biti Srbin ili Pravoslavac, dok samo to društvo uživa u turbofolk melodijama sa izrazitim političkim porukama. Najveći problem je što je ta poruka prenesena na potpuno pogrešan način, koji većina gledatelja zapravo - neće shvatiti.
Uploaded with ImageShack.us
Osim toga, tu je i video zid , također veoma popularan u produkcijama ZKMa, iako još nisam odgonetnuo koja je njegova prava funkcija - istina da nam otkriva dio pozornice koji ne vidimo, ali iskreno, imam osjećaj da je tu, upravo kao i buka, samo da popuni neku dramaturšku prazninu, bez posebnog smisla - isto kao što je bilo i u "Braku Marije Braun".
Mladi glumci su očito talentirani i u dobroj fizičkoj spremi, ali se blago prenemažu, što ih udaljava od prave glume.
Sveskupa, možda bi ZKM trebao shvatiti da je ponekad manje - više!
_____________-
Nažalost, na antičke Grke stignem samo teleportom - ali Don Carlos je svakako na repertoaru.
A kad smo kod posljedica rata,
podsjetnik na to da na svakoj strani ima dobrih ljudi - i podsjetnik na to da generalizacije uništavaju naše društvo!
Post je objavljen 06.12.2010. u 22:10 sati.