Marketing
in the nick of time, short story
photo by rU
Fraza 'in the nick of time' (kraće - in the nick) mogla bi se prevesti na različite načine, kao:
u određeni trenutak
u pravi trenutak
u posljednji trenutak.
1580. godine fraza 'in the nick' ili 'in the very nick' počela se koristiti u smislu kritičnog trenutka, točnog momenta u kojem bi se nešto trebalo dogoditi. Kasnije je, radi veće jasnoće frazi dodana i riječ - time (vrijeme). A vremenom se značenje ove fraze 'suzilo' na - u zadnji čas, u minutu do dvanaest, tj. u posljednji trenutak u kojem je neko događanje moguće.
U zadnji čas, kratka priča
Rosie
Rosalie
Rosalyn
Roslyn ...
Rosalind, Rosalina, Rosalia ...
Roseanna ...Rosette,
Rosario ...
Rosamunde, Rosabella ...
Rosemary
Rosella
Rosana ....
Rosalia?
Mandy je nabrajala imena, a Mathias odrično odmahivao glavom.
Rose! uzviknuo je prekinuvši Mandyno nabrajanje.
Rose?
Zvuči tako obično ...
Možda ... No, pogledaj je!
Liči li na ti ona na Rosabell, Rosaliu ili Rosamundu?
Mandy je pogledala novorođenu djevojčicu u svome naručju. Sićušno izborano lišce, crveno od teška poroda. Nimalo ne liči na ružicu ... pomisli Mandy. A ne liči ni novorođenčetu, izgleda kao da je starija od vremena ...
Mandy je prešla tridesetu, a Matias je bio na kraju šestog desetljeća kad im se u prvoj godini njihova braka rodila kćer.
Kad joj je Mandy šapnula da je zatrudnjela, njezina joj je mati rekla: Bilo je to u zadnji čas .... Mandy je znala da njezina mati ne misli na nju nego na Mathiasa. A Mathias nije bio najdraži zet Mandyne mame, iako je bio njezin jedini zet. Gđa Smith, Mandyna mati, bila je zgrožena kad joj je njezina kći jedinica predstavila Mathiasa kao muškarca za kojeg se želi udati.
Mathias je bio vršnjak gđe Smith i njezina muža, Mandyna oca. Iako je izgledao kao da je barem deset godina mlađi od Mandynih roditelja, gđa Smith je, i prije nego što je saznala točnu godinu Mathiasova rođenja, odlučno bila protiv toga braka. Muž gđe Smith, Mandyn otac, bio je jedanaest godina stariji od Mandyne majke, no ni on nije s više naklonosti prihvaćao kćerin izbor. Ipak, za razliku od supruge, on je svoje mišljenje zadržao za sebe.
I jedno desetljeće razlike je previše, vjeruj mi ...
Znam to iz vlastita iskustva ... uzaludno je mati uvjeravala Mandy.
Na kraju se, iako nevoljko, morala složiti s kćerinim izborom. Ustvari, gđa Smith je više od svega željela unuke a Mandy je neudata ušla u tridesete godine. I dok je Mandyn biološki sat otkucavao, nada gđe Smith da će postati baka postajala je sve slabašnija. Na materinu ljutnju, Mandy, iako je vrijeme proticalo, nije pokazivala ni najmanju namjeru da uđe u brak, dapače tvrdila je kako se ni ne namjerava udavati. Gđa Smith je već počela gubiti nadu da će joj kćer ikada podariti unuke, u braku ili izvan braka. Stoga je ustvari, krišom i od sebe same, odahnula kad joj je Mandy predstavila Mathiasa kao svog budućeg supruga. Iako se bunila protiv kćerina izbora, Gđa Smith je u Mathiasu vidjela sredstvo ostvarenja svoje želje da u naručju zaljulja unuče.
Ne baš sigurno sredstvo, no bolje ikakvo no nikakvo ... pomislila je gđa Smith pribojavajući se da čovjek Mathiasovih godina neće željeti djecu ili neće biti fertilan.
Ipak, čak i mala nada je bolja od nikakve ... i gđa Smith je, pet minuta do dvanaest, ipak dala svoj blagoslov braku za koji je znala da će biti sklopljen i bez njezina blagoslova. A Mandy i Mathias još nisu proslavili ni prvu godišnjicu braka a već su postali roditelji.
...
Kad je saznala da je zatrudnjela, Mandy je rekla Mathiasu: Imam za tebe dobru novost ... postat ćeš najdraži zet gđe Smith!
Mathias je istoga trenutka shvatio Mandynu šalu i uzviknuo od radosti: Ako je tako, možda će mi najdraža punica dozvoliti da kćeri izaberem ime!
Kćeri možda, no sinu ni u kom slučaju ... nasmijala se Mandy. No, Mathias je od prvog trenutka znao da će to biti kćer.
Znao je to jednako dobro kao što je znao da će se još nerođena djevojčica zvati - Rose.
(nastavak slijedi)
photo by rU
...
dodatak: dar od sv. Nikole
... za zločeste, jer dobrima izvanjska nagrada
ne treba ...
P.S. Veliki pjesnik Shelley kaže: Ljudi su daleko od savršenstva: dobri su nemoćni, moćni su bez dobrote, mudri su ravnodušni, a onima koji vole nedostaje mudrosti ...
No, ja ipak vjerujem da u svakom čovjeku postoji zrnce dobrote ...
... samo što neki zaborave to zrnce
zalijevati ...
Post je objavljen 05.12.2010. u 09:55 sati.