Marketing
Koliko se toga naopako može napraviti u samo par sati?
Zlo i naopako, ja sam zlo koje danas čini sve naopako.
Od toliko stvari koje inaće moram napraviti,obaveze, klinci i svašta nešto, danas nije moj dan.
Opisat ću današnje jutro koje je bilo sve samo ne uobičajeno užurbano jutro.
Pošto nam je bilo svima toliko lijepo u krevetu, toplo i ugodno, odlučili smo produžiti spavanac i ne ustati u pol 7 nego naravno u 7:05, 25 minuta prije nego što se treba krenuti odvesti najmlađu u školu i dvije starije kod zubara.
Znala sam da će mi podsjetnik zvoniti u 7:45 da moram nazvati Rebro i naručiti malu na EMNG. Zvati novu školu radi prebacivanja iz jedne u tu novu, nama, hvala nebesima, čitavih 25 km dalje. Znam da bi bilo jako pogodno imati zimske gume po ovako "lijepom" vremenu, ali, naravno da nemam i neću ih imati dok mi prva, malo veća svotica para ne padne sa već spomenutih nebesa. I tako, naglo, "prekrasno" ustajanje, pakranje troje klinaca u prvu moguču odječu, brzinsko pijuckanje lijekova uvijek prvih na rasporedu...sjetim se da nisam maloj sendvič napravila za školu...sreća pa je u tom dijelu uskočila najstarija dok ja, naravno, sjetim se da nismo niti knjige pripremili za školu pa brzo pakiram po rasporedu određene udžbenike. Srednja, već u jakni viće mi da je vani toplo i da im ne trebaju šal i kapa. Mrakić, uzimam najmlađoj kaputić i krečemo.
Brzinsko izletavanje iz stana, otkrivanje auteka koji se siroće smrzava, brojim sebi koji kiki slušam dijete početkom prosinca i vjerujem da je vani toplo 
i krečemo, sa SAMO 2 minute zakašnjenja.... Prekrasno proklizavanje autića po cesti, ringišpil, i krečemo dalje sa ČITAVIH 35 na sat 
Stižemo pred školu, izlazim iz auta i krečem pred školu....naravno, zaboravila sam dijete izvaditi iz auta 
Isteravam ostatak ekipe iz auta, da ne bih još koga zaboravila taman ulazi njezina ekipa i ja ju krečem ispratiti, naravno, opet sam zaboravila nešto - školsku torbu. Unosim torbu u školu, pozdravljam dijete i jurim van da ostatak bande odvezem zubaru koji je taman za deset minuta (narudžba), i zvoni meni već spomenuti podsjetnik za početak današnjeg zivkanja bolnica, vadim mobitel i gledam koji mu je kiki, zvoni ali ništa ne pokazuje, kao da ništa ne zvoni, mislim si, krepao je, zablokirao, nešto treče kad mi dijete moje kaže da zvoni drugi mobitel a ne tak koji sam skoro rastavila na dijelove. Približavam se autu kad iz autobisa izlazi roj dječurlije i kao i svako zaigrano dijete uzima snjieg sa jedinog dijela auta koji nije bio pokriven ceradom a ja (budala) kažem "to je moj snijeg!" Haha, siroće, kako je brzo pustio 
pa se ti šali rano ujutro sa klincima, a mogao mi je očistiti bar dio auta od snijega. Dijete me zbunjeno gleda a ja krečem dalje, palim auto i krečemo kod zubara. Ide jedna, ja zivkam, ide druga i ja zivkam...dobijem tetu preko telefona koja mi lijepo kaže kad smo naručeni i kako treba dijete pripremiti, mrakić. Završava druga i krečemo napokon doma. Smrznute, stižemo doma i ja već na telefonu pokušavam dobiti drugu pak tetu koja će mi reći šta treba ponijeti od papira u ponovni upis u drugu školu. Sve to ona meni lijepo nabroji. Zovem sestru u domu zdravlja kad bi me mogla primiti na vađenje šavova i mrakić, može me primiti čim dođem. U tih lijepih sitno vremena mi se nakupilo da moram u policiju po potvrdu o prebivalištu, novi rodni list u općinu i vađenje krvi sa malom nakon škole. Krečem ja opet na zrak, dolazim u ordinaciju, i žena mi goviri:"Šta, previjanje?", "Ne sestrice, vađenje konaca, sedmi dan, četvrtak je!!!" 
Čujem, krasan i uvjerljiv odgovor:"Ne, danas je srijeda....!" Ajme, pa šta nije četvrtak? A joj, ja sam djetetu spremila knjige za četvrtak, a danas je srijeda, a u četvrtak ima četiri sata, srijedom ima.... TRI 
, to je taman za 5 minuta. Šavovi izgledaju mrakić, puka to lijepo ženskica van i ja jurim po dijete.
Stigla na vrijeme, pokupim si djetešce i uljepšam joj dan da idemo malo darivati krv, nismo dugo. Kao i svaki puta, najbolje dijete na svijetu to riješi kao velika i idemo na policiju i u općinu dok nalaz ne bude gotov, za pola sata. Dođem na policiju, tražim potvrdu - dajte mi djetetov rodni list, e pa nemam jer moram i to još izvaditi, dajte mi njezinu zdravstvenu...e pa nemam niti to pa dajte mi gospođo svoju osobnu... 
ostala doma ...da ne duljim, povadila svu moguču papirologiju koju sam imala, samo ne ono što je ona tražila, ali na jednom ot tih 48785754 papira je bio jedan majušni sa matičnim bojem.
Uzmem to, letim po rodni list, riješim to i krenemo po nalaze. Pokupimo nalaze i krenemo doma, uljevanje antifriza i tekućine za stakla i pripremanje ručka, loženje vatre, kuhanje kave koju još nisam popila i sada se spremam za podnevno trčkaranje.
I, eto, sve je to bilo taman do sada kad ja lijepo, mirno, kao da imam cijelo vrijeme svijeta, piskaram ovaj postić.
Fala na pozornosti, ako je i vama četvrtak e pa varate se !!!
Post je objavljen 01.12.2010. u 12:39 sati.