Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/justdyingbride

Marketing

Približit ću donje kapke gornjima
I pogledati kroz tanku liniju
Prema svijetu:
Kroz koprenu trepavica
Prolazit će samo bitno
(ma, zaboravi detalje…)

Tako, mislim, rade oni mudri…

Ne, nije to nevino zavaravanje… nego
Težak, svjestan odabir:
Zaustaviti… nebitno
Na ulazu u 'moje unutra'
++++

Sada kada za tebe znam i kada te znam…
Sačuvat ću te u sebi… zauvijek.
Da postaneš, bez svjesne namjere, dio mene
Neizbrisiv, neodjeljiv… moj.
Ma, nije važno… ako me ne prepoznaješ sada…
Ovo je tek jedna malena planeta,
Jedan život, posve kratkog vijeka…
Srest ćemo se…
Jednom… poslije svega.
I tada… tada ću ti znati reći,
Sve što ti nisam znala sada…
I tada… tada ćeš moći čuti
I iza ovih nevješto uhvaćenih misli...
Gomilu tišine koja nježno šuti
Onaj duboki prostor iza riječi…
+++++++++

Otpuhnut ću riječi s dlana:
Neka polete u vjetar!
Više ionako
Ne služe ničemu…
Svojim lakim letom
Neka otežaju tu nemoć
Koju zadržavam u sebi…
Neizrecivu…
I tako… dan po dan
Nizat će se vrijeme
Na nezahvalnom lancu od
Karika nužnosti…
I prešutjet ću ti,
Jer ću znati da to želiš,
I najmanje tragove
Ljubavi.

I možda svanuti će jutro
Kad poželjet ćeš…
Da... mi budeš…
…netko… no...

Možda... u tom jutru
Punom čežnje i praznine…
Bit ću već…
…daleko.
+++++++++

Promatram te… i kada te poželim dotaknuti
Osjetim neki nemir, kao strah:
Što ako te dotaknem i čarolija prestane
A u praznoj sobi ostanem stajati
Posve sama, tiha
Utopljena u kajanju…

Promatram te
U tišini dana u protjecanju…
Pokušavam disati što pliće
Udišući te duboko…
Pokušavam ne biti uzrok promijene
Koja bi te pobrisala iz moje stvarnosti.
Pokušavam zaustaviti napredovanje vremena
Jer ne znam što bi mi ono donijelo…

Promatram te
Diveći se skladnosti tvojega lica;
Prepoznajući svoj odraz u tvojim zjenicama;
Prepoznajući sebe u tebi…
Dok u mislima nevješto
Preklapam naše snove.



Post je objavljen 22.11.2010. u 04:06 sati.