Postala sam nevidljiva i levitiram....u prostoru...
medu prostorom
....
izmedu krosanja drveca...
iznad hrpetine lisca...
ispod crvenog mjeseca...
ili sam oduvijek bila nevidljiva...pomalo,mislim si,i jedno i drugo...
Tesko me je bas ne zamijetiti...
Mozda bih trebala,pofarbati kosu i staviti potpetice
ili se smijati onako kako ONI ocekuju od mene
mozda misliti na nacin kako su ONI to zamislili
ili disati kako Oni ZELE da disem...ili mozda ne disati uopce...
ima tu podosta kombinacija,ali nije to toliko niti poanta...
Nisam lutka na koncima,niti sam lutka opcenito...nisam stvar,zrak,prasina,nistica...
postojim,tu sam..primjetna,ne primjetna nije niti bitno...
Postojim
i po tome
ne zelim da kopaju po meni svojim rukama..
mislima
jezikom
umom...
postojanjem...
Takva sam kakva jesam,nekome ipak posebna...
Pustite me da jednostavno budem ja....
Sagradila sam SVOJ MALENI SVIJET..koliko god se tako ne cini..i unutra su pohranjeni svi oni koji tamo zasluzuju biti..Tamo sam onakva kakva sam oduvijek trebala biti...Kazu kako sam po prirodi predobra osoba i zato mi se dogadaju stvari koje se inace drugima ne dogadaju ili ne bi trebale dogadati..
Vrijeme je da to promjenimo...
The end
odog spavati
Post je objavljen 21.11.2010. u 02:41 sati.