Što se u današnjem društvu podrazumijeva pod, biti slobodan? Nažalost upravo ono suprotno slobodi. Danas se pod biti slobodan, podrazumijeva ono što nam, ono koliko nam, to dopušta obitelj, rodbina, bližnji, okolina društvo, propisi, odredbe, zakoni ...itd. No, dali to možemo nazvati slobodom, dali možemo biti slobodni, a da smo pritom ograničeni sa svih strana, naravno da ne. Sloboda je sloboda, ne postoji alternativa slobodi, ili jesmo ili nismo slobodni.
Sloboda podrazumijeva poštivanje slobodne volje, slobodne volje svake osobe. U koliko ne možemo poštivati slobodu, odnosno slobodnu volju, to znači da ni mi sami nismo slobodni. Slobodna osoba poštuje tuđu slobodu, slobodnu volju. Biti slobodan znači dozvoliti i drugima da budu slobodni, onakvi kakvi jesu. Samo ne slobodna osoba je spremna na ukidanje tuđih sloboda, na ograničavanje drugih. Samo ne slobodna osoba se upliće u tuđe živote, smatra da je odgovorna za djela i živote drugih. Slobodna osoba nema potrebe za kontrolom, ograničavanjem ... jer za slobodnu osobu su ti pojmovi nepoznati. Slobodna osoba poznaje samo slobodu, slobodnu volju.
I što je najvažnije, biti slobodan, znači biti bez straha, biti odgovoran za sebe i za svoja djela, ali isto tako i dozvoliti drugima da budu odgovorni za sebe i vlastita djela. Odgovornost je sloboda, sloboda je odgovornost, jedno bez drugog ne može. Dali mogu biti odgovoran ako nisam slobodan? Naravno da ne mogu. Ako nisam slobodan, kako ću znati što je to odgovornost.
Kako današnje čovječanstvo nije slobodno, tako niti ne može znati što je to odgovornost, odgovornost za sebe i za svoja djela.
Danas biti odgovoran, podrazumijeva prebaciti odgovornost na druge, ograničiti se (odreći se slobode) na načina na koji nam ti drugi odrede, na način koji im odgovara. I tako danas imamo društvo koje je svoju odgovornost (slobodu) u potpunosti prebacilo u ruke određenih institucija, pojedinaca. Oni koji misle da su odgovorni za druge, koji se upliću u živote drugih, znači da ni sami nisi slobodni, odgovorni, jer da jesu, to ne bi činili. Kako netko tko nije slobodan, odgovoran, može provoditi slobodu, odnosno odgovornost. Jer na kraju, i samo provođenje slobode, odgovornosti za druge, u suprotnosti su sa slobodom. Sloboda (odgovornost) nema potrebe za uplitanjem u tuđe živote, u tuđu odgovornost( slobodu).
Odricanjem odgovornosti (slobode), dobili smo religije, crkvu koja je odgovorna za naš duhovni napredak, koja se brine za naš duhovni razvoj, doboli smo liječnike, lijekove koji će se pobrinuti za naše zdravlje, dobili smo policiju, koja je odgovorna za našu sigurnost, dobili smo pravnike, koji su odgovorni za pravdu, dobili smo školstvo, koje je odgovorno za naše znanje, dobili smo političare, koji su odgovorni za sve: duhovnost, zdravlje, pravdu, sigurnost, znanje, odnosno da vladaju nama ne odgovornima (ne slobodnima, robovima). Jer pošto smo se odrekli, predali našu odgovornost, predali smo, a isto tako i odrekli se, naše slobode, pri čem se podrazumijeva da netko mora biti odgovoran za nas, vladati nama.
Prebacivanjem naše odgovornosti (slobode) u ruke institucija, pojedinaca, rekli smo DA ropstvu, ropstvu koje smatramo slobodom.
No biti slobodan, znači biti odgovoran, biti bez straha. Strah je ono što nas je pretvorilo u robove, što nas održava robovima. Iz straha smo slobodu (odgovornost) predali u ruke institucija, pojedinaca, a jedina bez straha, možemo povratiti slobodu, a samim time i odgovornost, poštivanje slobode, slobodne volje svakog čovjeka.
Post je objavljen 28.10.2010. u 20:13 sati.