Zato jer se ne želim svađati sa tobom. Zato jer sam te zavoljela i glupo mi je ovo. Zato jer se bojim da si preveč nadrogsan cijele dane. Zato jer se bojim za tebe. Zato jer mi nije svejedno. Nikako. Zato jer te non-stop nema na msn-u i svakog trena mi glavom tragedija prolazi. Zato jer mi jednom droga već oduzela ono što sam najviše voljela. Zato jer ne želim to ponovo preživljavati. Zato jer se trudim ne mislit o tome a ne mogu a da ne mislim o tome. Zato jer si se mi uvuko pod kožu poput zamorca u rukav i škakljaš me svakodnevno, nepodnošljivo i nezaboravno. Oprosti kai ti ovo govorim. Glupo je. Znam. Ja mrzim ljude pilit zbog nečeg. I mrzim nekome predbacivat njegove odluke. Ali uništavaš sebe. A time i mene. I ne želim ponovo u to mjesto. Zato jer ću se još više vezat i još će teže biti. Jer si svijet daleko od ovoga. Svi kažu da postoji jedan svijet. Ja kažem da postoje dva. Jedan je pored tebe/vas...drugi je svakodnevni. Zato jer, dok sam tamo, zaboravljam svaki jebeni shit krvave svakodnevnice i proklete rutine koja me iz dana u dan izluđuje. Totalno. Nezaustavljivo. Zato jer više ne nalazim izlaza. Ni ulaza. Svakodnevno pored mene prolaze mamlazi kakvih nema. A ja se osjećam većim mamlazom od njih. Odi u kurac. Jebeno mi se više neda mučit sa problemima. Htjela bi se smijat. Pa ne mogu. Ok. Skrenula sam sa onoga zašto ne želim razgovarat s tobom. Mislim da ti je jasno.