svijet sličan meni





Budučnost pripada
ljudima
koji vjeruju
u ljepotu svojih
snova!




Yesterday was history,
Tomorrow is a mistery,
And today is a gift -
That's why we call it a
present...


Postoje Svjetovi Drugačiji Od Ovog.
ovo je moi svijet!!!



I have sailed to
many lands,
now I make my finale journey...


ne troši svoje vrijeme na žaljenje
ne živi za prošlost i ne brini zbog
nečeg što će se tek odvijati u budućnosti
živi za danas,
sad je vrijeme da budeš sretan


Sve je ovo pozornica,
na kojoj sam ja
glavni glumac,
i onaj mali što šapće!
Sve je ista životna priča!
od onog: pazi kako ideš
preko ceste, budi pristojan
prema starijima, do onog:
sam si odgovoran za to kakvu ćeš
budućnost imati!
ljudi ulaze,ljudi izlaze...
i ne zaboravi: čuda postoje!!!

((written by my Tika))



"Na putu ka istini čovjek može da
napravi samo dvije greške. Da
ne prodje cijelim putem, ili - da ni
ne krene."

-Buda-


-svi smo mi LukA Ritz-


~This is my world, This is who I am
And I´m not gonna give up myself
To make your life better!~



Koliko god život od tebe
traži ozbiljnost,
svatko treba prijatelja
s kojim se može glupirat. =)


If they could love
like you and me,
imagine
what the world could be.


Gađaj na mjesec.
Ako i promašiš, bit' češ
među zvijezdama!



I ja sam još jedno djete
koje nezna
kako izgleda današnji svijet...



Odjekivat će pjesma,
za suze,za plać.
Poslušaj je vjetre,
poslušaj je vodo,
Sunce što griješ danju
i Mjesec,nado noćna.
Poslušaj je svijete okrutni,
oronuli,suhi...
Poslušaj ju,prijatelju stari
i zaboravljivi.
Jer zaboravit ćete me.
Poslušajte ju!!!
Neću reći da sam sretan,
da skačem,neću.
Vrijeme je da vičem,
da urličem svom snagom svojom,
svime što mi je ostalo.
Posljednji poklik,
strašan poput same samoće.
I onda kraj,gorak,išćekivan.
Odlazim prijatelji,
odlazim sestro,brate moj.

I zaboravit ćete me,
zaboravit ćete me,prijatelji.
Moj jedini strah je neizbježan.






Zaboravi na juče´
hajde,pogledai u sutra...
videt češ da želiš,
videt češ da možeš!












credits
murderscene
xxxx
klem
ponedjeljak, 25.10.2010.
Zato jer se ne želim svađati sa tobom. Zato jer sam te zavoljela i glupo mi je ovo. Zato jer se bojim da si preveč nadrogsan cijele dane. Zato jer se bojim za tebe. Zato jer mi nije svejedno. Nikako. Zato jer te non-stop nema na msn-u i svakog trena mi glavom tragedija prolazi. Zato jer mi jednom droga već oduzela ono što sam najviše voljela. Zato jer ne želim to ponovo preživljavati. Zato jer se trudim ne mislit o tome a ne mogu a da ne mislim o tome. Zato jer si se mi uvuko pod kožu poput zamorca u rukav i škakljaš me svakodnevno, nepodnošljivo i nezaboravno. Oprosti kai ti ovo govorim. Glupo je. Znam. Ja mrzim ljude pilit zbog nečeg. I mrzim nekome predbacivat njegove odluke. Ali uništavaš sebe. A time i mene. I ne želim ponovo u to mjesto. Zato jer ću se još više vezat i još će teže biti. Jer si svijet daleko od ovoga. Svi kažu da postoji jedan svijet. Ja kažem da postoje dva. Jedan je pored tebe/vas...drugi je svakodnevni. Zato jer, dok sam tamo, zaboravljam svaki jebeni shit krvave svakodnevnice i proklete rutine koja me iz dana u dan izluđuje. Totalno. Nezaustavljivo. Zato jer više ne nalazim izlaza. Ni ulaza. Svakodnevno pored mene prolaze mamlazi kakvih nema. A ja se osjećam većim mamlazom od njih. Odi u kurac. Jebeno mi se više neda mučit sa problemima. Htjela bi se smijat. Pa ne mogu. Ok. Skrenula sam sa onoga zašto ne želim razgovarat s tobom. Mislim da ti je jasno.
Ja stvarno mrzim drogu. Oduzima mi sve. Ono što volim. A oduzima i mene samu.

| 17:49 | Komentari (3) | On/Off | Print | # |