Marketing
dani zelja...:))
Tjedan je bio ludi – svaki dan jedna nova vijest, novi preustroj, novi spisak za burzu, nova prašina... sve dok mi nije «pukao film» i dok nisam zamolio cure da smanje strasti i prestanu rekapitulirati priče s hodnika..jer, siguran sam, kad bude nešto jasnije – saznat ćemo – pa makar i to da idemo na burzu...ali....do tada bih volio, kako tako, odrađivati ono za što još uvijek primam plaću i volio bih u kakvom takvom ozračju raditi... o, da.... naravno da su to s lakoćom prihvatile jer, to je bio znak, možemo «na njega» - jesu, iskoristile su me maksimalno, uvalile mi neke tablice koje one ne kuže... pa ne kužim ni ja?! ali, blaženi gugl prevoditelj spašava stvar – iako, ponekad, moram priznati, doslovni prijevodi su više nego komični.... Tako smo, iz dana u dan, samo na (ponekad i ironičan) humor prebacivali ono malo događaja što je došlo do nas....
U četvrtak sam otišao u malu nabavku do Lidla...i, naravno, uvijek me te male nabavke koštaju – a kako i ne bi... kad sam odmah kumici kupio preslatku jaknu, čižmice, sebe sam ponovio novim diktafonom (za probu sam počeo slagati životopis – da ne bude panike kad zatreba), nakupovao slatkiša koje neumorno trošim posljednjih dana, malo namirnica ..aha, ipak je nečega malo...
Jedva sam čekao petak – što radi pražnjenja misli, što radi svega što me čeka.... kupio sam zelje jer, najavili su zimu i valja se do kraja za istu pripremiti...
Dan je započeo, iako maglovito, obećavajuće.... 
odlučio sam odmah jučer, poslije posla, krenuti u operaciju «kiseljenje zelja»....Bože, kako ja volim kiselo zelje, surmu, krpice sa zeljem.......
Naravno, zelje je z Vidovca – poznatog po proizvodnji upravo te biljke... I, iako godinama kiselim zelje, ipak sam malo pogledao u šalabahter....
tak je! do sad sam sve dobro napravil....
Nakon podsjetnika počeo sam prebirati po glavicama istražujući koje će baš takve (dakako, očišćene) i ostati... i krenula je borba.... 
Kak po pravilu i ide.... prvi, deblji red, rezanog .... pa malo glavica – nešto manjih ( te će na red doći u proljeće), pa opet red rezanog, glavice.... izdvojio sam sedam glavica za surmu i poprilično se narezao – jer, smotani, naravno, reže na ruku (papak) iliti nožem... no, srećom, imam dobar nož 
Naravno – opet sam kupio dvije vreće (cca 50-52 kg) – zlu ne trebalo da mogu birat....
Nešto prije ponoći sam pobjedonosno zalijevao zelje vodom i.... puj, puj, puj – kvari se.....
Nakon jutarnje kavice – uz koju sam napisao prvi dio posta, krećem u novu akciju – dinstanje preostalog zelja za škrinju (obožavam krpice sa zeljem) ... ( i tako četiri puta... puf,puf...)
....i spremanje ručka...jer, danas mi, nakon duuugo vremena, dolaze punica i junac na ručak – sreća da je na Boćarskom «kaj su jeli naši stari» jer inače... ne znam kad bi naišli... uvijek moram ja kod njih – tja... mlađi sam 
Zato, ide sinek brzo poslom, post bum narihtal za uobičajenih 21 sat .... i , nadam se da bumo svi preživeli ručak – ak me ne vidite – to siguran je znak da smo završili na hitnoj hihihihihi 
Jesam li Vam rekao koliko volim svoju punicu? ( a nemrem ju nikak drukčije zvati ) Kako ima Slavonske krvi u toj predivnoj ženi, ne mogu a da joj opet, nakon sto godina, ne zapjevam jednu..... 
a punac (junac) i ja.... e.... bila je to doista storija 
koja traje i danas - ma moram i njemu jednu - ne smem se zamerit ne bu me više branil 
( dobro, nije baš sve kao u pjesmi, ali.... volim ja svog junca )
Post je objavljen 16.10.2010. u 21:00 sati.