Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/justdyingbride

Marketing

"There must be quite a few things a hot bath won't cure, but I don't know many of them." Sylvia Plath

Ulazim u kupaonicu. Zaključavam za sobom vrata. I tek iza tih vrata polako odahnem. Tu je moj mir. Malo carstvo slobode unutar diktature nemira. Izvana bjesni stvarnost, podivljali svijet zabija prijeteće poruke noževima u vertikalne plohe… Ali unutra je mir. Šum slapa puštene vode polako pjeni tajanstveni snop mirisnog blaga ostavljen za neke posebne prilike. Pripremljene škarice za nokte. Piling od breskve. Kojekakve pakung gluparije. Kreme i manje kremice… za valjda svaki pojedini prst na ruci. Lak za nokte. Skidam sve sa sebe kao da je kontaminirano ludilom onog što sam ostavila pred vratima i odbacujem, kao da se potajno želim riješiti opasnog otpada, laganom, gotovo mačjom kretnjom u kantu za prljavi veš. Promatram se čas u ogledalu… da provjerim odstupanja od slika sačuvanih u sjećanju… Provjeravam vrhom stopala da li sam se preračunala u odvrtanju prema crvenoj polutci… Uranjam: tijelo mi, kao u nježan zagrljaj, prihvaća topla voda… u kontrast ovom sumornom, prohladnom slinavom danu. Udišem i zaranjam… kroz nos otpuštajući zrak i osluškujući samo šum vode kao pod slapovima. Svijet više ne postoji. Postojim tek ja: moje tijelo, ovako pod kapima još i nekako ljepše nego inače… i moje misli… ovako pod ovim kapima otupjelih oštrica. Povlačim zavjesu da dodatno smanjim prostor kojem pripadam puštajući tijelo da se samo izbori za svoj što prirodniji položaj. Suze se slijevaju ne praveći znatniju razliku u nivou vode koji me okružuje… ukazujući na apsurd trenutnog postojanja… Promatram prekrižene noge tamo negdje ispred sebe kako miruju… Promatram godove na lamperiji na stropu… Voda teče poništavajući sve oko sebe… i ja preživljavam. I ovaj put… Još samo piling… i koju pakung glupariju. Novi šampon i regenerator za osobnost… i ja sam opet jedna sasvim normalna žena…



Ima neka tajna veza između žene i njezine kupaonice. Kulisa običnog prostora ukazuje se svima koji u nju… tek tako ulaze… Ali tek kad uđe Ona, to mjesto poprima svoja istinska obilježja tajnog skrovišta. Vrijeme posvećeno samo njoj, mirisi koji se razlikuju od stvarnosti i poklanjaju neki sasvim novi svijet, voda koja svojom čudesnom sposobnošću ispiranja odnosi preteške misli i pobuđuje iskonsku ljudsku potrebu za održavanjem na površini…




Post je objavljen 16.10.2010. u 04:42 sati.