Ta stvar mi je neprestano u uhu i stalno ju pjevušim. Valjda zbog nekog razloga.. pa iskreno, i ima jedan razlog.
Isuse. Kako ja njega volim. I zašto smo se morali posvađati? A bilo nam je predivno...svaki trenutak proveden s njim bio je kao u bajci i bio je vrijedan tisuće provedenih sa nekom drugom osobom. Ali čini se da to nije bilo to. Ili je? Što se mene tiče je. Ali bogzna što se tad događalo u njegovoj glavi. Druga nije bila sigurno. I zašto se ne javlja? Zašto? Izludit ću stvarno. LJUBAV. Najdraže bi mi bilo da nemam osjećaje. I ne, nisam ga prebolila. A možda i pretjerujjem. Možda je on bio samo jedan u nizu, ili samo ljetna ljubav. I kako da se ponašam? Valjda vrijeme liječi sve rane. A srcu treba puno da se oporavi. Ali nije bio prvi s kojim je tako završilo..i onaj prije njega, i onaj prije onog i onaj.. Svi. Ili ja nemam sreće ili neznam. Prebrzo se vežem za osobe. I neznam kako da završim ovaj post. U glavi mi je konfuzija. Odnosno, u glavi mi je on. I gdje god pogledam, vidim nešto što me podsjeća na nas i na njega i na našu ljubav koja je trebala trajati vječno i imati Happy End. Sjećam se, zamišljali smo se kako ćemo, kad tad biti uspješni ljudi. On bi bio poznati sportaš, bogat i slavan, u garaži bi imao 2 Ferrarija i Porsche. A ja prava riba, glumica. Svi bi slinili i za mnom i za njim, ali mi smo bili vjerni jedno drugom i voljeli se do neba. Imali bi troje prekrasne djece.Dva dečka i jednu curicu.I on bi bio moj princ, a ja njegova princeza i bili bi Happy Familiy do kraja života. Ali ipak su to bili samo prazni snovi.
Post je objavljen 01.10.2010. u 18:22 sati.