Dvoje ljudi, mnogo pošaranog papira,13 dana neizvjesnosti.
Trinaestog dana stižu rezultati užasnog i skupog Testa Stranog Jezika,
za koji smo se moj Jubilarni Učenik i ja, Instruktor, pripremali mjesec dana.
Dva sata dnevno, 5 dana u tjednu.
Pisali smo sastave, pričali undogled s izvornim i neizvornim govornicima, naprezali
uši slušajući snimljene razgovore, oštrili olovke i kršili ruke nad prepozicijama i
(ne)određenim članovima.
Sada, mjesec dana stariji i 1500 kuna siromašniji, samo strepimo.
Učenik zbog para, vremena i sindroma dizalice koji će nastati ako test ne prođe
baš onako kako bi trebao, ja zbog profesionalnog ponosa.
Svaki moj učenik je, naime,
do sada prošao. Ali što s testom kojeg ne možeš pasti, već te samo rangiraju?
Do prije mjesec dana zaboravili smo da testovi uopće postoje van škola i nadmoćno
smo se smješkali učenicima i studentima.
A sad se opijamo da bi klinom izbili klin i prestali misliti na to je li odgovor na 16. pitanje
točan ili netočan i koliko s ima u onoj riječi koju nikad ne spelujemo točno.
Mora da je rujan...
Post je objavljen 26.09.2010. u 23:48 sati.