Naslonjen na stol citao sam novine..
najjeftinije, one koje sadrze dovoljno ozbiljnih vijesti da ih mogu kupiti bez griznje savjesti da nisu neinformativne...
pored mene prolazi konobarica podizem prst i pogled.
Samo se osmjehuje i odlazi, znamo se..
u nekoliko trenutaka ispred mene se pusila kava i hladila casa vode.
kako bi se smirio i neprimjetno ne mislio na nju...
polako gutljaj.. drugi..
pogled luta od clanka do clanka..
novine se gube, njezin osmjeh mi se zaplice o kosu
podizem pogled, leprsave hlace joj miluju noge..
osmjeh mi s epojavljuje na usnama..
polako pomicem stolicu..
sjeda, njezin ovlas poljubac docekujem kao dijete slatkis..
u ocima joj onaj "nas" pogled...
lagano je mazim po kosi,
dolazi i njezina kava,
prica sto joj se dogadjalo na putu..
smjeska se stalno, tu i tmao dobijem poljubac
i polako se gubim u njezim rijecima , ocima i osmjehu
a do misli mi prodire samo pjesma koja svira u kaficu...
a ako slucajno negdje dok se setate gradom , iliu tramvaju cujete ovu pjesmu na mobitelu..
, da... moguce je da sam to ja :)
Post je objavljen 21.09.2010. u 23:27 sati.