Latica ruže zalelujala je na jutarnjem povjetarcu, a nježan baršun s njene unutarnje strane zatamnio se.
Daleka mi je bijela obala gdje će sudbina povesti moju dušu da se odmori, ptice su odletjele i odnijele misli negdje prema istoku gdje je sunce objavilo svoje carstvo i polako osvajao plavetnilo neba, dok rijeka nemira teče ispod njega.
Glas kao poklon, pogled kao život, oplela sam se u svoje bijele velove, a tebe čujem kako rasplićeš nit po nit ovih mirisa lipa koje svojim krošnjama bacaju sjenu do mog balkona.
Opet ta misao, tanka kao nit jutarnjeg svjetla i hladna kao kamen uronjen u dno, izviruje i nestaje u modrim daljinama, a iz magle moje mašte duša ipak dolazi do svojih obala pa izbjegavajući oštre stijene odmara se na pustom žalu.
Kroz visoke trave jedne kišne noći, hoćeš li me naći?
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.