Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mudenburger

Marketing

Kabriolet

Vozimo se tihim ulicama predgrađa našeg grada.Kola polako klize po još toplom asfaltu.
Pričaš mi o ispitima koje si položila u zadnjem roku.
Spiker na radiju najavljuje sledeću pjesmu,Prince i Purple rain.Dođe mi da si siječem vene.
Svijetla grada su ostala iza nas i samo zvijezde stidljivo obasjavaju nebo.
Pitaš me kuda sam se zaputio.
Negdje gdje ćemo biti sami,odgovaram ti.
Mijenjam brzinu i ruka mi lagano sklizne s ručice mjenjača na tvoje koljeno.Svojim dlanom si poklopila moju ruku.Osjetim kako lagano podrhtava.
Uskim seoskim putem stižemo do proširenja gdje se parkiramo.
Krov je već odavno spušten i osluškujemo zvuke tople poznoljetne noći,cvrčci,žabe i poneki seoski avlijaner.
Pritiskam dugmiće i elektromotori bešumno obaraju sjedišta.
A u qrac,sjedišta se obaraju samo djelomično jer je ovo ipak „samo“ kupe i pozadi nema baš mnogo prostora.Daš toliko novaca za pilu pa se ne možeš u njoj pojebati.
A i onaj greben između sjedišta je nepremostiva prepreka
Tiho negodujem u sebi ali za to ima lijeka.Izlazim iz kola i iz prtljažnika vadim ćebe i prostirem ga na pokošenu travu.Baš je ugodno mekano.
Najzad mogu da te zagrlim i poljubim.
Zavlačim ti ruku pod suknju.Fuck,pa ti uopšte nemaš gaćice!
Smiješ se mojoj reakciji.Polako te obrađujem prstima.Poslije par minuta osjetim rezultate svog „rada“,vlažna si.Brzo skidam bermude i gaće,penjem se na tebe i onako krvnički ti ga uvaljujem do jaja.
Samo si tiho vrisnula i stegnula me nogama.Pada mi na pamet Kerber feat. Bora čorba i stih:
...ulazim u tebe kao u crkvu...
Pitaš me zašto se smijem k’o lisica na kokošinjac.Odgovaream ti a ti kažeš da nisam normalan.Alooo Kolumbo,ti si to tek sada skontala,poslije toliko mjeseci veze.
Ritmično se krećemo naprijed nazad.Izvrnuo sam se na leđa i ti si me zajahala u maniru iskusne kaubojke.Sada ti jebeš mene.Tako najlakše svršiš.
Osjetiš da mi se približava vrhunac i brzo se dižeš.Grabiš ga ustima onako mokrog i ljigavog i primaš u sebe moju tečnost.Oblizuješ se jezikom da ti koja kap nebi promakla.

Gledamo u nebo kojim je upravo proletjela zvijezda padalica.Ma klinac zvijezda kada smo još u školi naučili da je to u stvari meteorit.Ipak ti kažem:zaželi želju.
Odgovaraš da već jesi.

Neke dosadne bube mi se motaju po guzovima i ne daju mi da još malo postkoitalno uživamo a’la pokošeno sijeno.
Ustajemo,oblačim bermude,sjedamo u kola i hitamo ka svjetlima (vele)grada,zadovoljni i zadovoljeni.


Post je objavljen 11.09.2010. u 22:57 sati.