Marketing
pogled...
Pogledom u plavetnilo tvoje
Uz cvrčka glasovne boje
Tiho i nijemo prilazim ti nježno
Sad slijedi ono neizbježno.....
Laganim koracima gazim po tebi
Znam da te boli i najrađe ne bi
ali hladnoća i toplina kojima me budiš
izmamila je tvoj pogled kojim se čudiš
gledaš me u nevjerici, strano
pitaš se znam li da si slano?
A ja, s osmjehom u kutu
Nježno gazim po tvom butu
I pomičeš se pod nogama mojim
Osjećaš da te se, s poštovanjem, bojim
A ja se tiho pitam u sebi
Što bit će kad ruke pružim tebi?
Dodiruješ me oko struka snažno
O more, kako se praviš važno
Čas hladnim čas toplim strujama me grliš
Ponekad mislim da me pomalo mrziš
Al kad približim se tvom tijelu cijeli
Osjetim da nešto mi želiš reći
Rukama te grlim nježno i snažno
Draga, nemoj se praviti tako važno..
I dok te grlim i milujem ti kosu
Kao da na travi gledam kapljicu rosnu
Rukama ti nježno klizim po tijelu
Kako te volim maziti cijelu
Ruke tvojim tijelom klize
Svakog smo trena sve bliže
Osjećam tvoj dodir nježni
O draga ko te volio ne bi?
I kada tvoj dah osjetim na vratu
Kada osjetim tvoju usnu slanu
Predajem se draga tebi
Iz tvog zagrljaja izašao ne bi.....
Dok me tako satima u zagrljaju držiš
Ko sunce me svojim prstima pržiš
I dok se s mojim isprepliću nježno
Znam da dolazi neizbježno....
Usne sam svoje priljubio tvojima
Osjećam tvoje kako klize po mojima
Ispreplele su se s okusom soli
A svaki dodir tako slatko boli
I dok bol me prožima tijelom
osjećam te dužinom tvojom cijelom
nogama klizim po tvojim
sve više, tog se zagrljaja bojim
strah se draga uvukao u mene
nikako se riješiti svoje treme
dugo sam sam kročio svijetom
zaboravio sam voditi se k lijepom
a tvoja ljepota odiše čistoćom
smiruješ me svojom mirnoćom
i pitam se dal bio sam u pravu
kad sanjao sam tvoju kosu plavu
dal snovi stvarnost mogu postati
dal ću samo sa mislima ostati?
Dok odgovore tražim draga
Spustio sam se opet do tvog plavog vala
I gledam te, mazim i pazim
Nježno opet po tebi gazim
Smireno grlim tijelo tvoje
Nježno priljubljujem uz tvoje svoje
I tako u strasnom zagrljaju stojimo
Sve manje se drugih struja bojimo
Prilazimo jedno drugom bliže
Dok ribari razapinju svoje mriže
Mi se u njih uplićemo stalno
A poljupci odišu doista slano
Tek pokoja stanka kao da kaže
Naša ljubav nikad ne laže....
Ma kako nam vali okrenuli leđa
Ma kako nam vjetar mira ne da
Znamo da naša ljubav dovoljno je jaka
U borbi protiv svakog podivljalog vala
I znam, trebat će još vremena malo
Dok naša se srca neće osjećati samo
U ljubavi našoj kamenčić što se prijeći
Kao da kaže svaka rana će zaliječit
I čekam draga da sok s tvojih ruku
Klizeći po meni spere tu muku
Da zajedno s rukom u ruci
Priđemo toj morskoj buci
Da ležeći na morskome žalu
Osjetimo toplinu snažnu
Kada dlanovi će naši dodirivati ga nježno
Tad draga moja, dogodit će se neizbježno
Baš kao na slici koju u mislima nosimo
Čekam da se svojim susretom ponosimo
Da jednom zauvijek shvatim draga
Da bez tebe ja sam – ruina prava
I vidim te sada kako se smješkaš
Znam da moj korak čekaš
Al noge su malo otežale draga
Boje se krenuti put tvojega praga.....
Post je objavljen 18.08.2010. u 21:00 sati.