Od Kamenih se vrata spuštam Radićevom do Trga - tu gasim motor i guram ga do spomenika. Gledaju me kao čudaka - ali se nisam htio praviti frajer i voziti bajkom po Trgu - ovako u skromnosti nalazim dostojanstvo. A i drago mi je znati da ljudi oko mene - dok u bojama mog prsluka prepoznaju branitelja - vide da si ne uzimam nikakva posebna prava i jednostavno guram motor, umjesto da ga vozim.
Kod spomenika Jelačiću stajem i slikam se - dobro, istini za volju slikam Tenu, s Jelačićem - tvrdoglavo žensko; koliko sam puta ja nju slikao, a ona mene neće nijednom...
Post je objavljen 03.08.2010. u 19:52 sati.