Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

Hounted House (1), short story

Photobucket
photo by rU

Samo prođoh mimo, pa sam usput htio
zirnuti kroz prozor, otvoren je bio.


(Jesenjin)


Ukleta kuća (1) kratka priča

Rosemary je cijeli život živjela u kući u kojoj se rodila.
Ime ulice i kućni broj za to su vrijeme ostali nepromijenjeni a i sama ulica i Rosemaryna kuća doživjele su malo promjena. Ustvari, kad bolje razmislimo, promjene su bile znatne no tako postupne da ih je vrijeme učinilo neprimjetnima.
Fasade kuća u maloj ulici tijekom godina mijenjale su boje, stare kuće su dobivale nove krovove, prozori nove kapke. Nogostup složen od cigli zamijenile su betonske ploče, mala stabalca izrasla su u drvored koji je zasjenjivao kuće i cestu, stare dudove s kraja ulice zamijenile su breze. Stari su se susjedi preselili na obližnje groblje, mladi su stasali, prodali roditeljske kuće koje su im postale pretijesne i odselili, a novi se vlasnici uselili. Rosemary je u ulici u kojoj se rodila poznavala sve manje ljudi.

I Rosemaryna se kuća također postupno mijenjala, na fasadi su se pojavili novi, veći prozori, vrt je dobio novu ogradu, ruže penjačice izđikljale su i potpuno prekrile malu vrtnu sjenicu. No, kao što čovjek koji se svakoga dana češlja pred ogledalom ne primjećujući promjene dok ne posegne za svojim starim fotografijama, tako ni Rosemary nije primjećivala kako se njezina ulica i njezina kuća mijenjaju zajedno s njom. Uostalom, ona je imala osjećaj da je s tom kućom u kojoj se rodila i odrasla naprosto srasla, onako kako puž sraste s kućicom koju nosi na leđima i koja raste zajedno s njim.

A onda, jednoga jutra, prelistavajući novine, Rosemary je među oglasima ugledala i oglas o prodaji jedne kuće.
Nije to bila 'bilokoja kuća', nego kuća koju je Rosemary dobro poznavala. I, nije to bila obična kuća, nego vila poznata u gradu, djelo renomiranog arhitekta s početka prošloga stoljeća. Te se vile Rosemary sjećala iz djetinjstva, a u odrasloj dobi često bi kraj nje prolazila u svojim večernjim šetnjama. Okružena velikim vrtom oivičenim starim hrastovnim stablima, opasana visokom ogradom od kovana željeza, ta je poznata vila bila predmet Rosemarynih dječjih sanjarenja. Kao djevojčica, prolazeći tuda s bakom ili roditeljima, ona je uvijek maštala o tome kako šeće tim tajanstvenim vrtom i tom pomalo mračnom i zapuštenom starom kućom. Pogled bi joj obično odlutao do prozora u potkrovlju i uvijek bi joj se učinilo kako je netko odatle, iza gustih zastora, promatra.

Ne razumijem kako netko može prodavati takvu prekrasnu kuću ... pomislila je Rosemary pročitavši oglas.

I, iako je znala da je cijena te kuće, ma kako zapuštena bila, iznad njezinih mogućnosti, iako je znala da nikada ne bi mogla prodati svoju rodnu kuću i iz nje se odseliti, Rosemary, gonjena znatiželjom, odluči predstaviti se kao potencijalni kupac:

Time neću naškoditi nikomu, a dobit ću priliku da konačno uđem i razgledam kuću i vrt koji su zaokupljali moju maštu u djetinjstvu ...


(nastavak slijedi)


Photobucket

photo by rU











Post je objavljen 14.08.2010. u 20:11 sati.