Od prošlog javljanja podobro sam zagazio u odmor..... konačno sam osim noga i sebe umočio u moru, plivao, a bome i ronio. Noćni život sastoji se u laganom druženju do nekih deset sati PM a poslije, mrtav umoran, jedva dočekam ispružiti noge, upalim TV i, uživam.... Pozitivna stvar ove godine je i digitalni TV signal, zahvaljujući kojem, bez imalo problema vidim sve zemaljske programe ( i lokalne ) a da se pri tom nisam morao pentrati po krovu.
Neku večer završili smo u kafiću na otvorenom uz tamburaše – dakle, cure su se raspametile, silom su htjele plesati i napraviti plesni podij....nakon dugog nagovaranja Mladen je popustio i, šou je počeo.... naravno, morao sam i ja sa svojom najdražom partnericom, kumicom zaplesati. Moram priznati da me iznenadila svojom ulogom „plesačice“ – samo me jednom „nagazila“ ... a uspio sam i Tihanu dignuti na ples –...znamo da je obožavala ples ali, isto tako znamo da je „život“ na neko vrijeme za nju stao ..i, bila je to prava prilika malo ju vratiti..... poslije nam je priznala da od svoje svadbe nije plesala – a to, to je pravi zločin za nju.... ma koliko i sam nisam bio za ples potrudio sam se makar njoj malo skrenuti misli.... naravno da sam morao prokomentirati – nemoj sada plesom obilježavati samo svadbe i rastave ......
Redovni ritual je – dizanje ipak prije podneva, ..... spuštanje do mora, jedan buć i plivanje nekih pola sata...malo odmora, pa opet kratki buć uz plivanje i ronjenje ....i, lagano povlačenje u odaje na popodnevni odmor, možda neka klopica, predvečer ili šetnja ili još jedan buć..... kratko druženje s prijateljima – jer, duže i ne mogu, malo me izmori plivanje a i noge kao da su se dale u neku kontru – kao reakcija na torturu kojom ih izlažem......malo mi žlajfaju i podsjećaju da bi malo odmora.... dok je Dok tu teško da ću ijedan dan preskočiti mjeriti tlak i to prije i poslije plivanja, pa malo bez veze – tek toliko da on stvori sliku.... onda kad se, kao Baltazar počeška i zamisli „ma kaj mu je sad?“ slijedi moja čuvena izjava „pas kosti, mislim da nisam popil tabletu...“ ... Dok, ovo ja samo provjeravam....sebe
A provjeravajući sebe – jedva stignem zapisati provale nekih misli – koje, kao tsunami izviru iz mene......
Ko te volio ne bi.....
Opijen mirisom kojim me maziš
Na svaki svoj korak jako pazim
Al ponese me tvoj šapat tihi
Zamišljam se u nekoj drugoj priči
Gledam te kako pomičeš usne
Gledam kroz te kapljice guste
Slušam, slušam svako tvoje slovo
Biram ono što bi pomoglo
Ali, ta buka kojom me hraniš
Izgleda kao da mi braniš
Da opušten uđem sve dublje
Tvoje kapi kao da su tad grublje
Zar i ti mi imaš nešto za reći?
Zar i ti želiš sudbinu mi proreći?
A ja nijemo uz rub sjedim
I svakom se tvome slovu veselim...
Čitam sa vala što mi govoriš
Čujem da vjetru u inat zboriš
Ne sviđa mi se zaključak koji daješ
Kao da me i ti sudbini predaješ
Ne, neću odustati od snova svojih
Neću odustati od tihih savjeta tvojih
Tebi u susret zamahnut ću jako
Svaki tvoj val savladat ću rado
Kao i život i ti nevere nudiš
Kao i život lijepe osjećaje budiš
One loše iza sebe ostavit ću
U susret najljepšima – zaveslat ću
Ulazim lagano, po tebi gazim
Da hod je lagan, jako pazim
Rukama kao veslima grabim po tebi
O more drago tko te volio ne bi