Marketing
"kroz hodnik pamcenja"
tragovi naseg djetinjstva
trgovcima prodaju
zajednicki zavjet da
bi ga za saku oraha prosuli
na ploču ostatka duse,
smrt da nam rasproda.
poslusno vrve za toplinom tuđeg doma
i propustene nedjelje na tracnici,
gdje đavo je uvijek na istom mjestu,
kad se u pohodu,
gaze-mi djeca.
pocinjem li ili sam vec mrtva
dok odnose i posljednji amen,
stiskam ruke osakacenja,
prokleto da mi se oci pozatvore.
sto li nije vođi ove trulezi zemaljske
jedno nebo zalutalo u nebesa,
kad vec moze se nasim stazama
pokrasti jedino zvjezdano obecanje.
klecim na sebi
da vratim se onom,
sto jos je preostalo
od tebe i mene,
sto je u meni prezivjelo nestanak svega.
Post je objavljen 04.08.2010. u 00:00 sati.