Marketing
Kišno - ljetni vikend
Iako najavljivana, kiša mi je vikend svela na opet pojačan rad mojih zakržljalih vijuga. Mislim da je krajnje vrijeme zacementirati neke dijelove i jednostavno ( kako to lako izgovaram ) produžiti cestom koja nikuda ne vodi... no, vijuge su zabilježile neke zapise u meni......
Kiša se slijevala niz moje lice
Sa suzama hvatala je stranputice
Tiho sam prilazio mjestu tome
Sve teže su mi bile noge
Ne, nisi znala da ti se šuljam
Jer mislila bi da muljam
Ko što za svaku izgovorenu riječ kažeš
Čak otvoreno rekla si da lažem
A ja sam se šuljao u grču velikom
To raskršće činilo se preveliko
I nisam, nisam ga mogao prijeći
Nisam ti mogao to niti reći
Okrenuo sam se i stajao u kutu
Uh kakvu sam prolazio muku
Tad svjetla su lagano u noć krenula
Meni kao da je zadnja ruža uvenula
Nakon te noći više ništa isto nije
Lice se moje više ne smije
Tek poneki znatiželjni pogled
I iščekivanje unedogled
Od tada ne volim kišu
Od tada ni ruže ne niću
Samo bol koja me tišti
I lice koje se stalno mršti
U inat tim zapisima (razumljivim samo meni), u inat sebi, u inat svemu, proveo sam vikend u kišno ljetnom stilu. Vožnja biciklom ( koja mi je, btw, zabranjena) trajala je poprilično i ko zna koliko bi još lutao puteljcima da me kiša nije vratila. Umoran, iscrpljen, iskapio sam novu Žuju – dobro, probao sam, ali, mislim da ću se vratiti na moje gembače – nije ta pšenica nešto što me uveseljava i nije da mi je nekako..a, pivska.... grožđe je ipak voće – a to su mi i liječnici preporučili
Zapravo, čini mi se da u posljednje vrijeme popuštam nekim „pravilima“ – ali, iskreno, ma koga briga? Kad vidim kako se sve oko mene odvija mimo nekih, u najmanju ruku, moralnih načela, pitam se zašto bi ja imao neke principe, neka pravila koja, i tako, tiču se samo mene...
Pa sam tako, osim sulude vožnje biciklinom, bacio se i u penjače po drvetu... malo sam izigravao Tarzana dohvaćajući jabuke sa odmetnutih grana. Mmm, fine su, sočne slatke i reske ( ima ih više vrsta) – pa morao sam probati da vidim što mogu očekivati od octa...
Pri jednom od silazaka s drveta, u predvečerje, skoro sam nagazio na malog ljubimca
Sad mi je jasno ko krade salatu iz vrta.... mališa se sav smoto oko sebe da nisam niti vidio di mu je glava, ali, čim sam mu okrenuo leđa zbrisao je brzinom munje.
Danas se sunce osmjehnulo s neba i odmah su sve biljčice nekako živnule, leptirići su krenuli sa svojim plesom po livadi
a konačno sam i ugledao čelične ptice ispod oblaka....
iskreno, jedva sam se dopelal doma – što od boli u kuku ( samo ti Tarzaniraj ), što od nekakve tlake koja me podsjetila da nisam popio tablete .....
( duže će trajati, tja – recesija je )Prošao je još jedan vikend – slijedećeg, ako sve bude po planu, trebao bi biti na godišnjem – ne znam kako ću ga provesti, ali, već sama pomisao da neću morati svaki dan gledati onu dramu koja se odvija daje mi snagu da izdržim...a poslije, a ko zna, možda ću, u vlastitoj državi za rad trebati radnu dozvolu
– jer, nekako mi se čini da se kod nas sve izokrenulo.... pa i pojam radne dozvole za stranca, (robo)vlasništvo, dug, dužnik...a jesam ga sad smoto..... 
Post je objavljen 01.08.2010. u 21:00 sati.