Marketing
Susret (1), kratka priča
photo by rU
Kuda lijepi tamničaru
Sa tim ključem poprskanim krvlju
Idem da oslobodim onu koju volim
Ako još ima vremena
A nju sam zatvorio
I nježno i svirepo
Na najskrovitijem mjestu svojih želja
Na najdubljem mjestu svojih nemira
U laži budućnosti
U gluposti zaklinjanja ...
(Jacques Prevert)
Susret (1), kratka priča
Prošavši uskom sjenovitom uličicom, između kamenih fasada kuća sa zatvorenim plavim škurama, Rose se odjednom nađe na malenom trgu. Jarko sunce koje je obasjavalo trg na trenutak je zaslijepi, zjenice usred plavih Roseinih šarenica suziše se u malenu točkicu, u tami očnog dna zaigraše joj svjetlaci.
Rose načas spusti očne kapke, a kada ih je podigla, susrete se s Njegovim pogledom. Sjedio je na kamenu, tih i nepomičan kao da je tu od postanka vremena. Rose načas pomisli: Bio tu i prije no što je trg sagrađen, prije no što je zvono na crkvici pred kojom je sjedio prvi put zazvonilo, davno prije no što su posađena stabla oleandra koja uokviruju trg ...
Na crkvenom zvoniku upravo je otkucavalo podne, sunce dosegnu zenit, sve se sjenke skratiše i nestadoše, sve osim onih pod lukovima Njegovih istaknutih obrva pod kojima se u sjeni skrivao Njegov pogled, dubok, taman, pronicljiv. Rose se pred tim pogledom osjeti obnažena. Načas je preplavi val straha, učini joj se da Njegov pogled prodire u njezinu dušu i njezino tijelo, učini joj se da tome pogledu ne može ništa sakriti. Rose poželi okrenuti se, vratiti se u sjenu uličice, utrčati u prvu kapiju, skriti se u nekom sjenovitom dvorištu pod pergolom prekrivenom lišćem loze.
No, val se nelagode, udarivši o rub Roseine svijesti, povuče. Rose je stajala nepomično, prikovana tim pogledom, svjesna Njegove magnetične privlačnosti. On uopće nije lijep ... pomisli Rose. A ipak, ne mogu odvojiti pogled od toga lica upalih obraza i koščatih jagodica, od tog velikog istaknutog nosa, linije obrijane lobanje, kontura punih senzualnih usana i istaknute brade, od tih očiju duboko uvučenih u očne duplje.
Sjedio je, pa mu nije mogla odrediti visinu, no pomisli kako bi je sigurno nadvisivao kad bi ustao.
Morao bi se sagnuti da me poljubi ... pomisli Rose i zaprepasti se pred tom pomišlju.
Tada joj se učini - ulovio je njezin pogled, čuo njezinu neizgovorenu pomisao. Pune mu usne nabubriše i otvoriše se a Rose osjeti kako i njezine usnice bubre i vlaže se. Vreli trci prostrujaše joj tijelom i ona mu, unatoč odupiranju, zakorači ususret.
(nastavak slijedi)
Za one kojima se ne čita nego gleda:
Post je objavljen 27.07.2010. u 12:48 sati.