Sva jutra, podneva, večeri ne mogu mi te vratiti
U neraskidiv zagrljaj ovih grudi
Ni tebi mene
Opet donijeti u okrilje ljubavi
Ma koliko god žudjeli, osjećali, čeznuli
Pogledima se dodirivali
Ostat ćemo zauvijek zarobljeni
U ovoj stvarnosti nedodirljivog
Ti bez mene, bez tebe ja
I nijedan tren, ni najmanji dijelić vremena
Neće opet donijeti miris tvoje kose
U slatka jutra buđenja na tvom ramenu
Nijedna suza ni sad ni ikad
Neće mi te vratiti.
Sve te vise zaboravljam...vjerujem da vrijeme lijeci sve rane
...
Ne pitaj me ništa
Danas ću glavu nasloniti na koljena
Kao da su najmekši jastuk pod mojom glavom
I zatvoriti oči
Da ne vidim ni svjetlo ni tamu
I šutjet ću dugo
Sjedit ću sama
Molim te sad
Da ostaviš me samu
Ne pitaj me ništa
Meni je dosta igara i života u njima
Kad drugi crtaju kalupe po kojima da živim
A od neznanja im tresu se ruke
A riječi rečene neposlušane ostaju u zraku
I uzalud pričam
Zato molim te sad idi
I ostavi me samu ovdje u mraku
Ne pitaj me ništa
Pusti me šutke ovako
Moje je srce dovoljno jako da podnese
Sav teret što život pred njega baci
Meni nije problem ni hodati po vodi
Ali po svojim ću mjerilima dalje
Za to mi ne trebate ni ljudi ni ti
Sad molim te ostavi me i odi!
Ne pitaj me ništa
Danas ću glavu nasloniti na koljena
Kao da su najmekši jastuk pod mojom glavom
I zatvoriti oči
Da ne vidim ni svjetlo ni tamu
I šutjet ću dugo
Sjedit ću sama
Molim te sad
Da ostaviš me samu
Ne pitaj me ništa
Meni je dosta igara i života u njima
Kad drugi crtaju kalupe po kojima da živim
A od neznanja im tresu se ruke
A riječi rečene neposlušane ostaju u zraku
I uzalud pričam
Zato molim te sad idi
I ostavi me samu ovdje u mraku
Ne pitaj me ništa
Pusti me šutke ovako
Moje je srce dovoljno jako da podnese
Sav teret što život pred njega baci
Meni nije problem ni hodati po vodi
Ali po svojim ću mjerilima dalje
Za to mi ne trebate ni ljudi ni ti
Sad molim te ostavi me i odi!
Post je objavljen 03.06.2010. u 00:41 sati.