Potrošačka zakletva kod Katje, koja u malo riči tako zorno opisuje naše žalosno stanje (pre)zaduženosti, usprkos kojem, još uvijek svoja zadovoljstva tražimo u šopingiranju svega i svačega, potrebnog i nepotrebnog, u vikendima provedenim u „konzumentskim hramovima“, koji su se tako dobro „naoružali“ svim mogućim i nemogućim sadržajima, kako bi nam iz džepa izvukli do zadnje lipe, kako bi nas, ovako slabe, nesigurne i nezadovoljne, lako uhvatili u svoju slatku klopku, i učinili nas još siromašnijima i ovisnijima.....
ta zakletva me podsjetila na jednu moju davnu „borbu s moćnima“, navela me na prekapanje po sačuvanim papirima i pronalaženje jedne stare i požutjele kuverte... i čitam nakon gotovo 9 godina, i kao da je bilo jučer, sjećam se te svoje „žute minute“, opravdane ili ne, nebitno, u svakom slučaju, to je bio jedan od onih trenutaka kada me uhvatio bijes, jer je, eto, baš to bila ona zadnja kap koja je prelila čašu, i otrovne misli se roje i gnijezde u glavi, i hvataju me kasni noćni sati, a san neće na oči, i dok sav normalan svit spava, meni u glavi „kuha“, i ruka traži olovku i papir, da izbaci sav taj otrov vanka, i ohladi glavu... kao Zdravko Matušin... njega je nedavno iziritirao parking, a mene davno, jedna banka-kartična kuća.
A banka nam je već odavno nužno zlo, bez nje više ne možemo i da hoćemo... nema više plaće u gotovini kao nekad davno (ako izuzmemo plaćanja „na ruke“... srećom, kod mene toga nema)... a znate kako su to radili naši stari, uzeli bi jednu tekicu, rasporedili bi ono šta dobiju po danima, i koliko se imalo, toliko bi se potrošilo, ono što se nema, ne može se ni trošiti. Nama je danas puno lakše, s tekućim računima i „njegovim-veličanstvom-karticama“ nema tih problema, imamo ili nemamo, mi „peglamo“. A do kartica je barem lako, banke nas danas vuku za rukav i nude „med i mlijeko“ dok se ne „zalipimo“, a onda kad smo „njihovi“, mogu s nama što hoće, pretvore med preko noći u pelin, a nas u svog ovisnika. Kad jednom uđemo u minus, on postaje naš gospodar, a mi njegov sluga. Onda mi nabavimo drugu karticu, pa treću, pa se tako „osiguramo“ lepezom kartica... ako nam ne prođe jedna, „ispeglamo“ drugu, ili treću... i znamo mi da sve to košta i dobrano nam smanjuje prihode, koji su većini ionako jedva dovoljni za čisto preživljavanje, al' mislimo da ne možemo drugačije, a ustvari nemamo hrabrosti napraviti bilo kakav oštriji rez, jer on u svakom slučaju, nije bezbolan.
A pamtim vremena kad se do nekih kartica jako teško dolazilo, i bio si sretan i počašćen, ako si ih uspio dobiti. Takva je bila AmexCard... u tim vremenima sam je i ja imala, svojom voljom je danas više nemam, i nije mi žaj.
I tu sad dolazimo na onaj gore bijes i otrov. Dobijem ja mjesečni račun, otvorim ga, i poludim. I znam, imam dvije mogućnosti na raspolaganju, ne napravit' ništa, pustit' da bijes prođe, i ići dalje po starome, ili se, usprkos tome što je zakon na njihovoj strani, odlučit' na reklamaciju, i biti spreman na bolan rez, ali dobiti satisfakciju, i biti zadovoljan sam sa sobom. Ja sam izabrala ovo drugo, a sve ostalo je povijest, koju ćete iščitati iz moje prepiske.
PREDMET: Reklamacija Vašeg računa od 11.06.2001.
„Uvažena gospodo“
Reklamiram Vaš račun od 11.06.2001., koji sam primila 13.06.2001., nad kojim sam, doslovno, ostala ŠOKIRANA.
Posudba 500,00 kn - naknada 30,00 kn,
Posudba 100,00 kn - naknada 30,00 kn, i.t.d., i.t.d.
Da čovjek ne povjeruje vlastitim očima. Ista cijena za 100,00 kn, kao i za 500,00 kn. Na ukupno posuđenih 800,00 kn trebala bih Vam platiti 120,00 kn naknade, što znači kamatu od 15% mjesečno, čak i više, jer uopće ne vodite računa o tome da prođe mjesec dana od posudbe, već fakturirate u prvom slijedećem računu, pa kako ispadne. Nekad je to više, ali nekad i puno manje, ovisno o tome kada nam trebaju novci. U mom slučaju, sva sreća za mene što sam to posudila iz 4 puta. Da sam, kojim slučajem, posudila 10 puta po 100,00 kn, trebala bih platiti 300,00 kn, što bi značilo kamatu od 30% mjesečno. Da sam pak, kojom srećom, posudila 1.000,00 kn odjednom, platila bih samo 45,00 kn naknade, što znači kamatu od 4,5% mjesečno. Zamislite, imala bih 200,00 kn više posuđenih novaca, a platila bih cijelih 75,00 kn manje naknade, nego što ste me ovako zadužili. I što Vam reći na ovo? Ili bi primjerenije bilo pitati: Što Vi meni imate reći na ovo?
Svjesna sam da Vi živite od kamata, naknada i ostalih nameta zamotanih u celofan brige za Vaše korisnike, i želje da im pružite što više „pogodnosti“, čak i prihvaćam to kao normalno, jer ipak, i Vi morate od nečega živjeti, kad bi se radilo o nametima koji su u granicama zdravog razuma. Da ste mi kojim slučajem prijatelj, ili poznanik, ili, jednostavno, osoba koja mi je voljna za određenu dobit posuditi novce, onda bih Vam rekla da ste gori od najgoreg lihvara, što iskreno mislim da je blagi izraz, i da ne želim posuditi tako skupe novce. Ali, Vi ste ipak uvažena i poznata bankarska kuća, pa nije primjereno da Vam to kažem.
Vi ste uvijek spremni korisnike Vaše kartice izvještavati o „pogodnostima“ i „mogućnostima“, slati uz račune raznorazna „čuda“, ali do informacija o visini kamata i naknada korisnik vrlo teško dolazi dok se ne „opeče“, jer uvijek postoji neka „kvaka“. Izgleda da „bankarski mozgovi“ i postoje samo zato da pronalaze „kvake“ kako bi iz korisnika izvukli što više, a da on to, po mogućnosti, što manje vidi i primjeti. Naime, ja sam osobno, u više navrata, u par poslovnica Vaše banke u Splitu, pitala za uvjete posudbe novca preko American Express kartice. Uvijek mi je rečeno da je kamata 4,5% mjesečno, što znači da mi nije data točna i potpuna informacija. Da ste Vi, kojim slučajem, na mome mjestu, da li bi se osjećali prevareno, i da li bi vjerovali u slučajnost polovične informacije?
Ja uopće ne sumnjam da je „zakon“ na Vašoj strani, i da ćete me uvjeriti kako ste „u pravu“, ali to ništa ne mjenja na stvari.
Ukoliko nakon svega iznesenoga i dalje mislite da trebam platiti 120,00 kn naknade, ja ću ih platiti i vremenom prežaliti, a Vama bih na kraju ipak savjetovala da više i češće razmišljate o nama „malim ljudima“ od kojih u konačnici ipak živite, a one od kojih živimo nije u redu iskorištavati iznad svih granica zdravog razuma, kako Vam vremenom ne bi okrenuli leđa.
Pozdravljam i želim mnogo uspjeha u daljnjem radu
Vaš korisnik American Express kartice:
P.S. U prilogu šaljem račun od 11.06.2001. i upućujem zamolbu za pismenim odgovorom na moju reklamaciju.
Ubrzo sam dobila i njihov pismeni odgovor:
Poštovana gospođo ..........
Žao nam je zbog velikog ukupnog iznosa naknade koja Vam je obračunata za korištenje bankomat usluga, a koju ste Vašim dopisom reklamirali. Na žalost, kako se u Vašem slučaju ne radi o terećenju krivim iznosom gotovine, već o naknadi koja je obračunata u skladu s realiziranom transakcijom, nemamo osnova za korekciju iznosa naknade.
U skladu s Ugovorom o korištenju kartice (čl.5-točke c i d) za korištenje usluge podizanja gotovine zaračunavamo naknadu od 4,5% podignutog iznosa ili najmanje 30,00 kn (što vrijedi za sve iznose do 600,00 kn) te Vas teretimo u Vašim redovnim mjesečnim računima. Slažemo se s Vama da nije u redu što su Vam u poslovnicama PBZ dali nepotpunu informaciju o obračunu naknade za podizanje gotovine, Vašu primjedbu proslijedit ćemo odgovornima u PBZ, no moramo Vam skrenuti pažnju da pri izdavanju i redovnom obnavljanju kartice svakom korisniku American Express šalje Ugovor u kojem, između ostalog stoji i ta obavijest. Ljubazno Vas molimo da razliku po računu/izvadku koji smo Vam poslali 11. lipnja podmirite u cijelosti da biste se mogli karticom neometano koristiti. Nadamo se da će unatoč ovom problemu mogućnosti koje Vam kartica pruža biti vrijedne Vaših ulaganja jer izuzetno cijenimo Vašu višegodišnju vjernost American Expressu.
Zahvaljujemo na razumijevanju i srdačno Vas pozdravljamo,
voditeljica Službe za odnose s korisnicima.
Moram naglasiti, da sam ovakav odgovor i očekivala, svoj dug prema njima sam nakon toga i podmirila, strasti su se slegle, ali ne za dugo... novo neugodno iznenađenje će rezultirati novom prepiskom... dakle, priči još nije kraj, a nastavak slijedi...