Marketing
BEGIZMI 152.
OJ GROBLJE, TI BAŠTO ŠARENA
(death metal pjesmica od Zeke)
Begin prijedlog za uređenje gradskog groblja
I reče Bego učenicima svojim: "Jedite i pijte od ovoga svi, a kad vam dam znak svi hvatajte crtu. Koji zaostane za sve nas će platiti, a ja za njega pred sudom oca svojega svjedočiti neću..."
Bego skače iz kreveta: "Arrrgh!"
Žena: "Šta je opet?"
Bego: "Opet imam religijske snove."
Žena: "Možda zato što moraš na sprovod."
Bego: "Sprovod? Kakav sprovod? Još nisam umro... iako je to samo pitanje vremena."
Žena: "Ne tvoj, glupane!"
Bego: "A, onda dobro. A koje li berlave generacije, ova moja berba... kako se ono za ljude kaže berba?"
Žena: "Godište."
Bego: "E, ovo moje godiše, malo malo pa neki odapne. Vidi se da smo nježna generacija. Osjetljiva, osjećajna, što je dokaz emocionalne inteligencije..."
Žena: "Bolje rečeno drevna. Ajde ustaj da ne zakasniš. Moraš otići, red je."
Bego navlači majicu: "Red? Kakav je to red? Ja njemu idem, a već znam da on meni neće doći."
Žena: "Ne možeš ići s tom Iron Maiden majicom!"
Bego: "Zašto ne? Crna je."
Žena: "Zato."
Bego: "Znaš, jedan moj prijatelj kaže da kad se ujutro probudiš i ništa te ne boli, to znači da si umro."
Žena: "A šta tebe sad boli?"
Bego: "Boli me kurac za sve."
Na probi Aliensa.
Bego: "Ljudi, morat ćemo završiti probu malo ranije."
Leon: "Zašto?"
Bego: "Da stignem na sprovod. Hoće li tko sa mnom?"
Toni: "Ne bih hvala. Ja se groblja grozim."
Bego: "Kad tad ćeš morati otići."
Toni: "Ne govori mi to!"
Bego: "Zašto? A vidiš, ja smrt obožavam. Ona je najdemokratskija pojava u našem društvu, ne pravi razliku između bogatih i siromašnih. I nekorumpirana je, nema tih para kojima možeš produžiti život za iti sekundu."
Toni: "Ajme, slabo mi je."
Bego: "Eto vidiš, već ti je slabo. Fino umreš i riješiš to jednom zauvijek."
Toni: "Znaš šta je rekao Ivan Ilić Ćoro?"
Bego: "Veliki čovjek znamenitog vida. Šta je rekao?"
Toni: "Da kad on umre neka unajmimo kafić i opijemo se u njegovo zdravlje... mislim, u sjećanje na njega."
Bego: "Lijepo od njega."
Toni: "A ja sam mu rekao neka onda on to sve organizira i plati unaprijed."
Bego: "A je kurac! Ako on to plati, onda mi nećemo biti ožalošćeni."
Bego pakira gitaru i sprema se otići s proba prije vremena.
Leon: "Znači, ipak ideš na groblje."
Bego: "E."
Leon: "Imaš probu sa klapom?"
Bego: "Je, ja sam profesionalac i ne mogu sebi dopustiti da mi na sprovodu pjevaju bez veze."
Bego: "Nego, kad već idem, obzirom da smo mi bend..."
Leon i Toni: "E?"
Bego: "Hoćete li da nam rezerviram mjesto za spomen kosturnicu?"
Leon i Toni: "Ne!"
Bego: "Onda dobro. Sad vidim koliko vam je stalo do benda. Uopće ne razmišljate dugoročno."
Groblje, mrtvačnica. Žena i Bego se žaluju ožalošćenima.
Bego: "Mirno je ovdje i tiho. Opušta živce. Morali bi češće ovdje izlaziti."
Žena: "A tko ti brani."
Bego: "Sve te katakombe, mastabe, mauzoleji koje podižu naši sugrađani budi u meni duh zajedništva ovoga grada. Oni su svi za života bili posvađani, a sad ovdje skladno leže i ništa se ne bune."
Žena: "Daj, ne seri više. Gledaju nas ljudi."
Bego: "Ne brini, neće dugo. Jebe me se šta oni misle, za sto godina neće nitko od njih misliti više ništa."
Žena: "Prekini kad sam ti rekla!"
Bego: "Šta misliš da usred ovog raja podignem sebi piramidu s pogledom na more?"
Žena: "A zašto rađe ne središ kuću u kojoj živimo?"
Bego: "Zato što ću u njoj provesti manje vremena nego ovdje."
Bego. "Ipak neću graditi piramidu."
Žena: "Ma je li? Kad si to shvatio?"
Bego: "E, ma zamisli, ja sagradim sebi monumentalni spomenik, a vlada izglasa prenamjenu zemljišta, sve nas mrtve izbace na ulicu i tu sagrade golf terene i apartmanska naselja. Ala sranja!"
Žena: "Sad si pretjerao. Nitko neće dirati u groblje."
Bego: "E ne, neće. Prije je bilo groblje na Sustipanu, pa ga je onaj režim prenamijenio u park. I onda sam ja kao momak vodio tamo ženske, i kako bi u grmlju činio one stvari, svako malo bi neka kost izletila iz zemlje. Zamisli koja trauma."
Žena: "Jadan ti."
Bego: "Baš jesam. A ovaj režim je još luđi od onoga. Ako im prdne isušit će more za dobiti još golf terena."
Žena: "Da, kako da ne. I srušiti Dioklecijanovu palaču."
Bego: "Ne, nju neće dirati za golf. Ona je već rezervirana za robni centar i parkiralište."
Procesija. Nakon nekog vremena Bego se zapuše.
Bego: "Jebate pas, koliko je ovo groblje! Hoćemo li se znati vratiti natrag?"
Žena: "Hoćemo."
Bego: "Trebali smo bacati kukuruz za sobom... ne, njega bi pojele vrane. Trebali smo razvlačit konopac ko Tezej u labirintu."
Žena: "Ne kukaj, vratit ćemo se."
Bego puše: "Više nije upitno ni kuda ćemo se vratiti, nego hoću li ja moći."
Žena: "Moći ćeš."
Bego: "Ako ipak ne budem mogao, ti idi a mene ostavi ovdje. Ja sam ionako već star, vi mladi idite i živite dalje, ne obazirite se na mene."
Žena: "Ne patetitziraj."
Bego: "Kakvo je ovo vrijeme došlo? Zar se tako odgovara starijemu? Ako sam rekao da me ostaviš..."
Žena: "Ovdje ti nema šanka."
Bego: "Nema šanka? Ženo moja, ženice draga, izvuci me odavde kako god znaš!"
Na groblju vrhovni nadgrobar, inače ženin daljnji rođak, javlja se Begi.
Grobar: "E imenjače, što nas majka nije pobacila, haha!"
Bego: "E imenjače, ne znam, trebalo bi ih pitati."
Grobar se osvrće: "Lijep sprovod, puno ljudi mu je došlo. Je li mu ovo prvi put?"
Bego: "Puno posla?"
Grobar: "Šuti prika, slomili smo se. A bili smo ožalošćeniji od rodbine."
Bego: "Zašto?"
Grobar: "Ma nitko ni kune da ubode za pivo."
Grobar odlazi svojim poslom.
Žena: "Ma pogledaj! Mene nije ni primjetio, a tebi se odmah javlja. A vidio te samo jedan put."
Bego. "E, profesionalna deformacija. Mene je već premjerio."
Nakon sprovoda, Bego odlazi u kafić Eli na pivo.
Boran: "Trebao bih osmisliti još kakav program ovdje."
Bego: "Znam šta bi mogao. Takmičenje trubača na sprovodima."
Boran: "Ne zajebaji, ozbiljno mislim."
Bego: "Pa ozbiljan sam."
Boran prihvaća zajebanciju ne shvaćajući da se Bego ne zajebaje: "Ma daj! A gdje bi ih našao i kako bi napravio audiciju?"
Bego: "Najmanji problem. Dovoljno ti je staviti jedan plakat na groblje, oni su svi ionako već tamo."
Boran: "I kako bi to izgledalo?"
Bego: "Ovako, imali bi dvije obavezne točke, Tišinu i Hvala, a onda jednu skladbu po slobodnom izboru. Ja bih bio predsjednik žirija."
Boran: "A šta bi bila nagrada?"
Bego: "Pa šta ja znam, nešto prigodno... možda vijenac?"
(nastavit će se)
Post je objavljen 21.05.2010. u 17:02 sati.