OJ GROBLJE, TI BAŠTO ŠARENA (death metal pjesmica od Zeke) Begin prijedlog za uređenje gradskog groblja I reče Bego učenicima svojim: "Jedite i pijte od ovoga svi, a kad vam dam znak svi hvatajte crtu. Koji zaostane za sve nas će platiti, a ja za njega pred sudom oca svojega svjedočiti neću..." Bego skače iz kreveta: "Arrrgh!" Žena: "Šta je opet?" Bego: "Opet imam religijske snove." Žena: "Možda zato što moraš na sprovod." Bego: "Sprovod? Kakav sprovod? Još nisam umro... iako je to samo pitanje vremena." Žena: "Ne tvoj, glupane!" Bego: "A, onda dobro. A koje li berlave generacije, ova moja berba... kako se ono za ljude kaže berba?" Žena: "Godište." Bego: "E, ovo moje godiše, malo malo pa neki odapne. Vidi se da smo nježna generacija. Osjetljiva, osjećajna, što je dokaz emocionalne inteligencije..." Žena: "Bolje rečeno drevna. Ajde ustaj da ne zakasniš. Moraš otići, red je." Bego navlači majicu: "Red? Kakav je to red? Ja njemu idem, a već znam da on meni neće doći." Žena: "Ne možeš ići s tom Iron Maiden majicom!" Bego: "Zašto ne? Crna je." Žena: "Zato." Bego: "Znaš, jedan moj prijatelj kaže da kad se ujutro probudiš i ništa te ne boli, to znači da si umro." Žena: "A šta tebe sad boli?" Bego: "Boli me kurac za sve." Na probi Aliensa. Bego: "Ljudi, morat ćemo završiti probu malo ranije." Leon: "Zašto?" Bego: "Da stignem na sprovod. Hoće li tko sa mnom?" Toni: "Ne bih hvala. Ja se groblja grozim." Bego: "Kad tad ćeš morati otići." Toni: "Ne govori mi to!" Bego: "Zašto? A vidiš, ja smrt obožavam. Ona je najdemokratskija pojava u našem društvu, ne pravi razliku između bogatih i siromašnih. I nekorumpirana je, nema tih para kojima možeš produžiti život za iti sekundu." Toni: "Ajme, slabo mi je." Bego: "Eto vidiš, već ti je slabo. Fino umreš i riješiš to jednom zauvijek." Toni: "Znaš šta je rekao Ivan Ilić Ćoro?" Bego: "Veliki čovjek znamenitog vida. Šta je rekao?" Toni: "Da kad on umre neka unajmimo kafić i opijemo se u njegovo zdravlje... mislim, u sjećanje na njega." Bego: "Lijepo od njega." Toni: "A ja sam mu rekao neka onda on to sve organizira i plati unaprijed." Bego: "A je kurac! Ako on to plati, onda mi nećemo biti ožalošćeni." Bego pakira gitaru i sprema se otići s proba prije vremena. Leon: "Znači, ipak ideš na groblje." Bego: "E." Leon: "Imaš probu sa klapom?" Bego: "Je, ja sam profesionalac i ne mogu sebi dopustiti da mi na sprovodu pjevaju bez veze." Bego: "Nego, kad već idem, obzirom da smo mi bend..." Leon i Toni: "E?" Bego: "Hoćete li da nam rezerviram mjesto za spomen kosturnicu?" Leon i Toni: "Ne!" Bego: "Onda dobro. Sad vidim koliko vam je stalo do benda. Uopće ne razmišljate dugoročno." Groblje, mrtvačnica. Žena i Bego se žaluju ožalošćenima. Bego: "Mirno je ovdje i tiho. Opušta živce. Morali bi češće ovdje izlaziti." Žena: "A tko ti brani." Bego: "Sve te katakombe, mastabe, mauzoleji koje podižu naši sugrađani budi u meni duh zajedništva ovoga grada. Oni su svi za života bili posvađani, a sad ovdje skladno leže i ništa se ne bune." Žena: "Daj, ne seri više. Gledaju nas ljudi." Bego: "Ne brini, neće dugo. Jebe me se šta oni misle, za sto godina neće nitko od njih misliti više ništa." Žena: "Prekini kad sam ti rekla!" Bego: "Šta misliš da usred ovog raja podignem sebi piramidu s pogledom na more?" Žena: "A zašto rađe ne središ kuću u kojoj živimo?" Bego: "Zato što ću u njoj provesti manje vremena nego ovdje." Bego. "Ipak neću graditi piramidu." Žena: "Ma je li? Kad si to shvatio?" Bego: "E, ma zamisli, ja sagradim sebi monumentalni spomenik, a vlada izglasa prenamjenu zemljišta, sve nas mrtve izbace na ulicu i tu sagrade golf terene i apartmanska naselja. Ala sranja!" Žena: "Sad si pretjerao. Nitko neće dirati u groblje." Bego: "E ne, neće. Prije je bilo groblje na Sustipanu, pa ga je onaj režim prenamijenio u park. I onda sam ja kao momak vodio tamo ženske, i kako bi u grmlju činio one stvari, svako malo bi neka kost izletila iz zemlje. Zamisli koja trauma." Žena: "Jadan ti." Bego: "Baš jesam. A ovaj režim je još luđi od onoga. Ako im prdne isušit će more za dobiti još golf terena." Žena: "Da, kako da ne. I srušiti Dioklecijanovu palaču." Bego: "Ne, nju neće dirati za golf. Ona je već rezervirana za robni centar i parkiralište." Procesija. Nakon nekog vremena Bego se zapuše. Bego: "Jebate pas, koliko je ovo groblje! Hoćemo li se znati vratiti natrag?" Žena: "Hoćemo." Bego: "Trebali smo bacati kukuruz za sobom... ne, njega bi pojele vrane. Trebali smo razvlačit konopac ko Tezej u labirintu." Žena: "Ne kukaj, vratit ćemo se." Bego puše: "Više nije upitno ni kuda ćemo se vratiti, nego hoću li ja moći." Žena: "Moći ćeš." Bego: "Ako ipak ne budem mogao, ti idi a mene ostavi ovdje. Ja sam ionako već star, vi mladi idite i živite dalje, ne obazirite se na mene." Žena: "Ne patetitziraj." Bego: "Kakvo je ovo vrijeme došlo? Zar se tako odgovara starijemu? Ako sam rekao da me ostaviš..." Žena: "Ovdje ti nema šanka." Bego: "Nema šanka? Ženo moja, ženice draga, izvuci me odavde kako god znaš!" Na groblju vrhovni nadgrobar, inače ženin daljnji rođak, javlja se Begi. Grobar: "E imenjače, što nas majka nije pobacila, haha!" Bego: "E imenjače, ne znam, trebalo bi ih pitati." Grobar se osvrće: "Lijep sprovod, puno ljudi mu je došlo. Je li mu ovo prvi put?" Bego: "Puno posla?" Grobar: "Šuti prika, slomili smo se. A bili smo ožalošćeniji od rodbine." Bego: "Zašto?" Grobar: "Ma nitko ni kune da ubode za pivo." Grobar odlazi svojim poslom. Žena: "Ma pogledaj! Mene nije ni primjetio, a tebi se odmah javlja. A vidio te samo jedan put." Bego. "E, profesionalna deformacija. Mene je već premjerio." Nakon sprovoda, Bego odlazi u kafić Eli na pivo. Boran: "Trebao bih osmisliti još kakav program ovdje." Bego: "Znam šta bi mogao. Takmičenje trubača na sprovodima." Boran: "Ne zajebaji, ozbiljno mislim." Bego: "Pa ozbiljan sam." Boran prihvaća zajebanciju ne shvaćajući da se Bego ne zajebaje: "Ma daj! A gdje bi ih našao i kako bi napravio audiciju?" Bego: "Najmanji problem. Dovoljno ti je staviti jedan plakat na groblje, oni su svi ionako već tamo." Boran: "I kako bi to izgledalo?" Bego: "Ovako, imali bi dvije obavezne točke, Tišinu i Hvala, a onda jednu skladbu po slobodnom izboru. Ja bih bio predsjednik žirija." Boran: "A šta bi bila nagrada?" Bego: "Pa šta ja znam, nešto prigodno... možda vijenac?" (nastavit će se) |