nekad sam bila vedra osoba, nasmijana, nisam imala što izgubit kad je cijeli svijet bio preda mnom.. onda sam skupljala lijepe trenutke, čuvala ih u sebi da bi me sad progonilo to da ih želim natrag.. da ne želim hladnoću. da želim ljubav, lepršavost one stare mene.. sve se to uništilo ove zime, a stiže već ljeto, nisam nadošla.. al ta moja tuga, to na moj račun ide, sama sam si kriva. sama nisam vidjela tko sam da znam to i ostat, tražila se, onda se prilagodiš svima i nit znaš gdje se trebaš vratit, a shvatiš da to nije taj put kojim treba dalje. i shvatiš da tamo gdje pripadaš - da te tamo više ne cijene, ne žele, ne znaju jer šabloniziraju a ja nisam ni blizu takva.
Post je objavljen 13.05.2010. u 14:45 sati.