Dan se ukočija, ka nemir,
Držin ga za gušu, ne diše.
Reka sam mu, dosta više!
I vrime je stalo, dvi minute,
Bogati, nek pričeka svit,
Šta će mu za dvi minute bit!
Ispalo je da sam strašan,
Ma samo san tija se stivat,
I jednu pismu zapivat!
Post je objavljen 09.05.2010. u 08:42 sati.