...i dok je dan polako odvlačio noć u svilenu tamu svemira, u piktogramu lutanja mojih misli zadržala sam se na tijeku vremena, zadržala sam pogled na tvojim sklopljenim očima, disao si mirno, na tvom licu se ogleda čitav svijet mojih želja.
U igri kišnih kapi i ove tišine koja se proteže prema prozoru zlatni prah života spava na tvojim trepavicama, a najljepše doba dana je kad otvaraš prekrasne plave oči i pozdravljaš život.
U zrcalu promatram konture lica, iz sebe lomim komad leda i pišem neki stih, samo za tebe, a već sam dobila odgovore na tisuće pitanja.
Iz labirinta šumovitih glasnika duše dobila sam jasan odgovor: "postoji samo jedno putovanje – odlazak u svoju unutrašnjost" (kako je lijepo pisao Rilke) i uvijek putujem tim labirintom podzemnih hodnika, istražujem čudne reljefe na zidovima, šetam stazama vlažnim i mekim od sjevernog neba i dok ti mirno spavaš, moj labirint se sve više proteže u svilenu tamu svemira.
Na oltaru noći polažem delikatnu ranjivost, u pijesak stavljam zlatni prah života i čitam tvoj otisak na mojoj duši. i pred tim žigom postojanja umotala sam se u bijelu koprenu koja mi je noćas opet došla u san.
Bijelo...nečija duša će opet na svoj put, davno zacrtan i mapiran i dok sam na oltaru noći polagala svoj san, moj San je još mirno spavao, dah je presjekao titraj srca, a ovo prekrasno olujno jutro me dozvalo i odvelo da ti se opet vratim.
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.