Sam, usred dana, usred noći, boj bijem.
Oh, što u me, život baciš naprasito,
mili Bože, kad ti riječ rijetko čujem
i ništa mi od Te` nije znakovito.
Gdje su sva čuda? Ta obećanja luda
o daru Božjem, što svatko dobit ima,
kad pričao mi otac i njemu djeda
život je čudo, gledat ćeš ga očima.
Sunce u rano jutro i cvrkut ptica,
još snene oči žene s kojom živim,
čaj, šnita kruha, pekmez od borovnica,
( žuljevi, znoj, prije ručka rakijica )
sobičak u kom` još jedan dan doživim.
I mnogi će dani, baš ko mladost proći
dok istinu ne vidim u mrkloj noći.
.................................................................
Post je objavljen 25.03.2010. u 10:13 sati.