-Penjat ćemo se do gore?- pitala sam tatu.
-Da, baš je prekrasan dan, ne misliš li, Tome?- tata je duboko udahnuo i okrenuo se prema Tomu. Ovaj je progutao knedlu.
-Aha. Super je.-, nasmješio se. Teškom mukom smo se i uspjeli uspeti do vrha. Tamo smo neko vrijeme obilazili Medvegrad i razgovarali. Kasnije smo se spustili istim putem i ponovno sjeli u auto. Tata je odvezao mene i Toma natrag u hotel. Mene je kasnije Sara nazvala i pozvala na kavu.
-Idi, nema veze. Ja ću ostati.-, nasmješio mi se.
-Jesi siguran?- pogledala sam ga.
-Da, ionako danas putujemo.-, rekao mi je i praktički otjerao. Na vratima smo se poljubili i ja sam otišla. Sara me čekala ispred hotela. Otišle smo na kavu u njen omiljeni kafić na Gornjem gradu. Bilo je stvarno lijepo popričati s njom nakon toliko vremena. S obzirom da danas odlazimo dala sam joj svoju, a ne Tomovu adresu i broj svog, a ne Tomovog telefona. Danas će se nešto loše dogoditi. Imala sam grozan predosjećaj. Pokušavala sam se uvjeriti da nije ništa, ali u sebi sam znala da se nešto događa. Nakon kave smo se Sara i ja vratile u hotel. Pošla je samnom gore, ali nije htjela ući u sobu. Tamo smo se pozdravile i ona je otišla. Dobro je pa nije ušla samnom. Otključala sam vrata i u sobi zatekla Toma i neku ženu. Zapravo, ne znam jesu li nešto radili, ali da je atmosfera bila vruća mogu reći sa sigurnošću. S obzirom na njen duboki dekolte i njegov pogled vidjelo se da je napeto. Odložila sam ključ na ormarić.
-Oh, divno. Vratila si se. Nataša, ovo je...-, primio se za glavu.
-ZARA!- ne mogu vjerovati da je zaboravio moje ime.
-Da, tako je. Zara. Ljubav moja.-, nasmješio se, a ja sam širom otvorila usta u uvrijeđenom stilu.
-Nataša, drago mi je.-, prišla mi je i pružila ruku ispršivši se najviše što je mogla.
-I meni je drago. Oprostite, znam da će zvučati bezobrazno, ali što vi tu radite?- pitala sam.
-Ljubavi!- Tom je uzviknuo.
-Ne, uredu je. Ja sam samo jedan od voditelja hotela. Došla sam provjeriti je li sve uredu. Vidim da je. Gospodine Schmidt.-, kimnula je u Tomovmo smjeru.
-Dajte, ispratit ću vas!- Tom joj se nasmješio i hladno prošao pored mene. Gledala sam za njim raširenih očiju. Na vratima je stavila ruku na njegova prsa i usta složila kao da će izreći slovo "U". Tom se samo nasmješio i nešto joj šapnuo. MENI pred očima! Kad je otišla prišao mi je i zagrlio me.
-Mmmm...falila si mi.-, rekao je i pokušao me poljubiti, no odmakla sam se. Pogledao me u čudu.
-Tko ti je falio? Tri točkice? Zaboravio si mi IME!- pobunila sam se.
-Ma nisam, glupost!- nasmijao se.
-Da, uvjeri me da sam luda. Još mi možeš reć da se niste dirali tamo na vratima i da joj nisi šaputao ništa. Ne želim ni znat što je bilo prije nego sam ja došla!- krenula sam prema vratima.
-Dobro, koji je tebi kurac?- viknuo je zamnom!
-Njoj je očito tvoj!- sarkastično sam odvalila i izjurila iz sobe. Pošao je zamnom.
-Ne pravi scene tu u hotelu.-, procijedio je kroz zube.
-Ma nemoj? Tko pravi scenu?- pogledala sam ga s prezirom.
-Ajmo to riješit ko civilizirani ljudi.-, primio me za ruke i zaustavio.
-Ok. Ti i ja smo gotovi! Zadovoljan?- pogledala sam ga. Piljio je u mene uplašeno. Nastavila sam hodati. Ponovno me slijedio.
-Šta smo mi?- pogledao me. Počela sam brže hodati.
-Završili smo! Gle.-, rekla sam i stala. Stao je pored mene i primio me za podlaktice.
-Ne možemo više ovako. Ja tebi ne vjerujem, ti meni ne vjeruješ...jurnuli smo u sve ovo prebrzo. Bilo bi bolje za oboje da uzmemo pauzu jedno od drugog.-, nisam to uopće mislila, ali svejedno sam rekla jer mu nisam imala snage u facu reći pravi razlog. Da mi je dosta više tog smucanja s kurvicama okolo.
-Pauzu? Ostavljaš me? Čekaj...kolko dugo ti to već planiraš?- odmaknuo se od mene.
-Ne planiram to. Nisam to planirala.-, odmahnula sam glavom čudno ga gledajući.
-O moj Bože. Koliko dugo to već želiš napravit?- odmaknuo se još dalje.
-Tom, znaš da to nije isti...-, počela sam.
-Ne mogu vjerovat. Tko si ti?- prekinuo me, digao ruke u zrak i počeo se vraćati natrag u sobu. Dobro, dat ću mu vremena da se ispuše. Idem i ja na svjež zrak. Bila sam vani neko vrijeme, a onda sam se ponovno počela vraćati u sobu. U liftu sam srela Zaru i Billa. Nisam im još ništa rekla. Pred sobom sam stajala neko vrijeme. Nisam mogla ponovno ući unutra i pogledati ga u oči. Znala sam da sam morala. Ušla sam nakon nekog vremena i zatvorila vrata. Stajala sam tako leđima okrenuta njemu.
-Prevario sam te.-, rekao je odjednom. Samo sam zatvorila oči. Nije kao da nisam sumnjala.
-Kad?- samo sam pitala.
-Prije. Ranije. I sad. Više puta.-, rekao je nekim čudnim tonom.
-Pa...hvala što mi kažeš u svakom slučaju! Hvala što mi SAD KAŽEŠ!- počela sam vikati.
-Nego kad sam ti trebao reći? Nisam ti ni namjeravao reći!- i on je vikao.
-JOŠ BOLJE! Bila bih tvoja budala. Zar ti nije nimalo stalo?- vikala sam i stala mu pred ekran.
-Misliš da nije? MISLIŠ DA MI NIJE STALO? JA-TE-VOLIM!- rekao je isprekidano.
-Pa me zato varaš! Lijepo!- rekla sam i bijesno se okrenula. Uhvatio me za ruku.
-Dobro, znaš što? Ajmo prestat vikat. Ok, prevario si me...više puta. Što ćemo sad?- pogledala sam ga i sjela pored njega. Samo me gledao.
-Ne znam.-, rekao je i maknuo pogled.
-Danas se vraćamo, zar ne? Dobro, kad se vratimo...onda...onda ću se iseliti.-, rekla sam i zaplakala.
-Nemoj plakati, ljubavi. Nemoj to činiti.-, zagrlio me. Ridala sam u njegovu majicu.
-Zašto si morao to napraviti? Mi smo se voljeli!- osjetila sam kako me snažno zagrlio.
-Ljubavi, mi se još volimo. Ja te volim. Prijeđi preko toga. Idemo početi ispočetka. Griješio sam ja, griješila si ti...idemo isponova!- privukao me sebi u naručje.
-NE! Pusti me!- vrisnula sam na njega i odmakla se. Uplašeno me gledao. Digla sam se.
-Ljubavi, molim te nemoj...-, ustao se zamnom.
-Ne zovi me tako. Ne govori stvari koje ne misliš!- rekla sam i krenula prema vratima. Potrčao je zamnom i uhvatio me oko pasa. Nije mi dao da izađem van.
-Ne radi scene po hotelu. Ostani tu.-, rekao je i zagrlio me.
-Pusti me, zar ne vidiš da te ne želim više slušati? Zašto? Zašto si to napravio?- nisam se mogla zaustaviti.
-Žao mi je. Tako mi je žao.-, ponavljao je.
-Dobro. I neka ti je. Znači da sam ipak nešto značila.-, rekla sam i otela se iz njegovih ruku. Zgrabila sam kvaku i izjurila van. Trčala sam hodnikom. Na kraju hodnika su se nalazila vrata. Otvorila sam ih i ugledala mali balkon koji je gledao na stražnju stranu hotela. Tamo sam sjela pored ograde i naslonila se na zid. Iz džepa sam izvukla iPod i pustila Paramore-Until Tomorow. Ta je pjesma bila savršena za ovu situaciju.
-I climb, I slip, I fall reaching for your hands. But i lay here all alone sweating all your blood.-, nakon ovog dijela sam jače zaplakala.
-If I could find out how to make you listen now, because I'm starving for you here with my undying love. And I...-, privukla sam koljena sebi i naslonila glavu na njih.
-I will...Breathe for love tomorow...When there's no hope for today. Breathe for love tomorow 'cause maybe there's another way...-, netko me zagrlio. Okrenula sam glavu i vidjela Toma pored sebe. Skinula sam slušalice.
-Molim te oprosti mi. I nemoj otići.-, privukao me bliže sebi.
-Ne mogu tako. Moram otići. Ne mogu ti više vjerovati. Žao mi je, ovo je mučenje za nas oboje.-, pomakla sam si pramen s lica i mirno se ustala. Vratila sam slušalice u uši. On je ostao sjediti na terasi. Gledao me kad sam se ustajala i kada sam odlazila.
-Breathe for love tomorow...When there's no hope for today. Breathe for love tomorow 'cause maybe there's another way...- odzvanjalo mi je u ušima dok sam se vraćala u hotelsku sobu. Tom je ostao sjediti na onoj terasi. Spakirala sam svoj kovčeg. Mislila sam ga čekati, ali jednostavno nisam mogla. Napisala sam mu poruku i pozvala taksi. Sišla sam u predvorje hotela i sačekala taksi koji me odvezao do zračne luke Pleso gdje sam se ukrcala u prvi avion za Njemačku. Za sat i pol sam bila u Hamburgu. Vratila sam se u svoj stan i bacila na kauč. Od premorenosti sam zaspala.
Post je objavljen 09.03.2010. u 12:45 sati.