NEDJELJNA FOTOREPORTAŽA ( 1. )
Nekoć monumentalni, veliki spomenik Drugom svjetskom ratu, otvoren davne 1981. godine, danas je tek skladište medicinskog otpada.
Monumentalni spomenik Drugom svjetskom ratu, potpuno devastiran tijekom višegodišnje okupacije, danas je tek skladište medicinskog otpada i okupljalište lokalnih narkomana, budući da je izdvojen od ostatka civilizacije, na petnaestak kilometara od Vojnića i još toliko od nešto udaljenijeg Karlovca, idealno je i skrovito mjesto van svih pogleda znatiželjnika.
Osjećaj jeze
Cesta koja od Vojnića vodi prema vrhu Petrove gore dosta je solidna, obzirom da u podnožju spomenika imamo relativno dobro obnovljen LOVAČKI DOM, MULJAVA.
Ovaj dio Lijepe Naše doista djeluje pomalo nestvarno, pitoreskno, kao da ljudska noga rijetko svraća u ovaj komadić naše domovine. Tako je na prvi pogled, no brojne obnovljene staze, tradicionalne lovačke kučice i neizbježne drvosječe, nam ipak govore suprotno, čovjek je stalno prisutan na ovom prostoru.
Tek kad se uputite prema nešto udaljenijem vrhu same Petrove gore, možete vidjeti prizor od kojeg staje dah, ovdje vrijeme kao da je stalo, nekada monumentalni spomenik Drugom svjetskom ratu, 37 metara visok, i obložen pločama inoxa-nehrđajućeg čelika, rad kipara Vojislava Bakića, koji je otvoren davne 1981. godine, u potpunom je raspadu.
Prostorije koje su nekoć bile vrhunski opremljene, uređene po najvišim standardima, danas postoje tek u tragovima, sve što se dalo opljačkati, je opljačkano, unutar samog spomenika imamo na tone smeća, a uspon na vrh spomenika predstavlja pravu i po život opasnu avanturu. Iako je na samom vrhu vidikovac koji pruža spektakularan pogled prema Bosni, rijetki se odvaže ići tako daleko.
Vjetar koji zavija kad uđete u prednji dio spomenika samo povećava osjećaj jeza, a najmanji šum zna biti strašan budući da spiralne stepenice daju još sablasniju nelagodu čovjeku, a eho koji odjekuje prilikom i najmanjeg zvuka u untaršnjosti spomenika riječima se ne da opisati, kao iz nekih starih carpenterovih horor filmova, trošnim stepenicama nije preporučljivo više ići prema vidikovcu, Svašta se nađe unutar spomenika, koji, da apsurd bude veći, još uvijek stoji zaključan lokotom, dok se dva metra od njega nalaze razvaljena metalna vrata, vojne knjižice svjedoče da je za vrijeme okupacije ovaj objekt služio kao skladište paravojnih snaga vojske takozvane Republike Srpske Krajine.
Na ovom mjestu, prije osamnaest godina, ratni zločinac, Vojislav Šešelj održao je jedan od svojih najvatrenjih govora i nahuškao narod na ustanak protiv vlastite države, da, moglo bi reći, za stanovnike Banovine, odavde je sve počelo. Danas na vrhu spomenika HRT ima svoje odašiljače i to je jedino što nam kazuje da je čovjek ,ne tako davno, boravio ovdje, ako izuzmemo sumnjivi sloj društva koji uvijek traži pogodna, skrovita mjesta za svoje aktivnosti.
Izgubljeni u vremenu i prostoru
Na vrhu Petrove gore nalazi se grobnica legendarnog hrvatskog kralja Petra Svačića, koji je prema predaji poginuo negdje u blizini, on je bio posljednji hrvatski kralj i prvi kome je Petrova gora u cijelosti posvećena. Krenuli smo natrag prema Muljavi, odnosno na drugu stranu Petrove gore, gdje se među gustim raslinjem i drvećem nalazi stara, Centralna partizanska bolnica, kako u ovim krajevima, zbog izrazito šumovitog terena ( treba spomenuti da se snijeg ovdje još zadržao ), mrak dolazi znatno ranije nego na čistini, bio je to pravi poduhvat, za kojeg ne bismo mogli reći kako je bio uspješan.
Nigdje ni žive duše, ako izuzmemo uplašene srne koje su trčale tamo-amo, hipnotizirane dugim svjetlima automobila, a cesta kao u najgoroj noćnoj mori, možemo samo Bogu zahvaliti što smo pronašlo komadić zemlje za okrenuti unatrag, doista ovdje se ne želite uputiti sami, ako već idete, onda najbolje da vas je barem četiri, pet, radi društva ali i radi osjećaja nelagode koja se nakuplja u vama vozeći se ovim prelijepim, ali nažalost na momente prilično zapuštenim krajem.
Više pogledajte na Tinolovka-news.
FOTO ZAPIS:
Post je objavljen 01.03.2010. u 00:02 sati.