Marketing
BEGIZMI 145.
NOĆ MUZEJA
PARTET U GALERIJI MEŠTROVIĆ
Stepenice... i još stepenica... a unutra ima još stepenica!
Jebo Bego i stepenice i onoga tko ih je izmislio!
Bego vuče pojačalo: "Puf, puf! Vuci Petko, vuci."
Petko vuče bubanj: "Uh, huh! Vučem Bego, vučem."
Bego: "Jao!"
Petko: "Šta je?"
Bego: "Jebemti, opizdio sam se pojačalom u nogu."
Petko: "Zašto taj ludi Meštrović nije ugradio nekakav lift ili prilaz za auto?"
Bego: "E, a moj pradjed Zorzi ga je doveo u Split jer je mislio da je mali talentiran."
Petko: "Nema veze, ovo je dobro za moj šećer i tvoj kolesterol."
Bego: "Ajme šta si me utješio. Okine li me sad infarkt, umrijet ću sretan što mi je kolesterol u redu."
Bego pali cigaretu. Čistačica ispaljuje na mozak, trče za Begom i odmah mokrom krpom briše svaki trun pepela koji ostaje za njim. Uto dolazi direktor muzeja.
Direktor: "Ovdje se nigdje ne puši, vidite da nema nijedne pepeljare. Ali kako ste vi umjetnici, stavili smo vam jednu zdjelu s pijeskom na dnu stepenica gdje možete pušiti i ugasiti cigaretu."
Bego: "Hvala vam najljepša na razumijevanju. Naše poroke i slabosti također treba njegovati, jer da smo mi iti malo normalni, nikad se ne bi bavili ovim poslom."
Bego silazi niz stepenice i mrmlja sam sebi u bradu: "Jesam li to rekao posao? Većina ljudi misli kako je ovo obično drkanje i predrkavanje, a kako vrijeme prolazi sve više uviđam da su u pravu. Ma kome treba umjetnost? Treba krasti i varati, pljačkati narod, e to je biznis!"
Nakon što se Bego bezbroj puta spustio i popeo uz stepenice...
Bego: "Znaš li Petko da je pušenje zdravo?"
Petko: "Je li? A kako?"
Bego: "Za zapaliti svaku cigaretu moram napraviti nekoliko stotina stepenica."
Petko: "Mogu ja ići stepenicama i bez da zapalim."
Bego: "Pa zašto ne ideš?"
Petko: "Nemam motivaciju. Ne pušim."
Bego: "Eto vidiš da je pušenje zdravo."
Dolazi Koča i vuče razglas.
Koča: "Puf, pant! Umriću, ne mogu više!"
Bego: "Odmori se, zapali."
Koča: "Ovdje piše da je zabranjeno."
Bego: "Možeš ovdje kraj zdjele s pijeskom."
Koča: "I tu je zabranjeno."
Bego: "Ne, tamo je zabranjeno, a ovdje nije dozvoljeno."
Koča: "Je li je ili nije?"
Bego: "I je i nije. Samo ti zapali i ugasi u ovu zdjelu ovdje."
Koča: "A kako znaš da ta zdjela nije neka umjetnička instalacija?"
Bego: "Pa i je. Instalirana je za nas umjetnike."
Petko otkriva i pokriva sramotu.
Petko: "Oznojio sam se, moram promijeniti majicu."
Bego: "A zašto?"
Petko: "Da ne dobijem upalu pluća. To ti je opasno u našim godinama."
Bego: "Je li?"
Petko: "Je. Mi muški, ako nas ne ubije posao ili ne poginemo, svi riknemo od upale pluća. Dobijemo neku bolest ili slomijemo kuk, zalegnemo i dobijemo upalu pluća... i onda pa-pa!"
Bego: "A žene?"
Petko: "Kad si čuo da je neka žena umrla od upale pluća? Kad mi umremo, one tek onda živnu i žive još sto godina."
Petko mijenja oznojenu majicu da ne dobije upalu pluća.
Bego: "Ajde, kad si se već skinuo, stani kraj tog kipa da malo osvježim blog erotikom."
Petko stavlja majicu preko kipa.
Bego: "A šta sad radiš?"
Petko: "Dekoncentrira me, ne mogu složiti bubanj."
Bego: "Aha, brzo pokrij tu sramotu!"
Partet na koncertu u Meštrovićevoj galeriji
Direktor: "Ne mogu vjerovati! Cijelu godinu ne prodamo deset ulaznica, a sada gomile ljudi već u šest sati lupaju na vrata i viču da kad ćemo više otvoriti."
Bego: "E, kad je mukte."
Bego: "Ka ono zatoplilo je, a isto je malo hladno."
Petko: "To bar nije problem, danas je odjeća jeftina."
Bego: "A hrana skupa. Prije je bilo obrnuto, hrana je bila jeftina za popizdit, a za svaki bolji komad robe si morao ići u Italiju i platiti ga po zlato. Zato onda barem nitko nije kopao po kontejneru. A danas super odjeveni penzioneri iskapaju po smeću... u početku sam mislio da su to arheolozi."
Petko: "E, ima danas ludilo robe. Meni je kćer za 50 kuna kupila jaketu da se smrzneš."
Bego: "Šta ti nije kupila onu od 100, pa se ne bi smrzao."
Ujutro nakon Noći muzeja, Bego izlazi u kafić Ely na kavu... hm... dobro, na pivo.
Dela Ivo, Bego i Boran
Boran: "Kako je bilo sinoć?"
Bego: "Ne možeš vjerovati koliko je ljudi došlo na Noć muzeja!
Dela: "E, kad je mukte."
Bego: "Ma Dela Ivo, kako to možeš govorit! Neki mogu dati pet iljada kuna za čizme, a ne mogu trideset za kulturu? Pa to su samo dva piva."
Dela: "A bi li ti rađe išao u muzej ili popio dva piva?"
Bego: "Hm... pusti ti mene na miru, drugo sam ja."
Boran: "Bego je umjetnik."
Dela: "Šta?"
Boran: "Umjetnik. To je zanimanje."
Dela: "Je za ludaše. Ka malo nam je ludonja u državi, pa ih moramo još i školovati."
Bego: "Dela Ivo, a šta si ti po zanimanju?"
Dela: "Penzioner."
Bego: "A šta ćeš biti kad odeš u penziju? Penzioner u penziji?"
Dela: "Ajde lipo k vragu! Pij to pivo i šuti kad sa mnom razgovaraš."
Bego: "Kako ti je bilo na operaciji grla?"
Dela: "A šta misliš? Zabavno. Nisam se tako zabavljao od svoje dvadesete."
Bego: "Ozbiljno pitam. Je li sada sve u redu?"
Dela: "A kako će bit u redu? Tri operacije grla... a doktori su mislili da ću ja odapet! E, oću kurac, ja ću umrit kad mene bude volja!"
Bego: "Pa kako ti to uspijeva? Protiv svih zakona fizike, kemije, bioligije, medicine..."
Dela: "E, reći će ti barba Dela. Ne boj se sinko ni doktora ni noža, samo pazi da ne uhvatiš upalu pluća."
Bego: "Ma zamisli, to mi je i Petko rekao."
Dela: "E, zna čovik! I još nešto. Čuvaj se žena."
Bego: "Kako misliš žena?"
Dela: "Ako ti žena svaki dan daje za večeru ili doručak jaje i ako te tjera da se redovito kupaš, to znači da te hoće ubiti."
Bego: "Ma daj!"
Dela: "Je, je! Ili kolesterolom ili upalom pluća. Pa šta joj upali."
Bego dolazi kući.
Žena: "Ljubavi, sve sam ti pripremila za kupanje."
Bego: "Ali..."
Žena: "Nema ali! Sinoć si na koncertu bio sav mastan, nisam mogla od srama..."
Bego se skida: "Dobro, dobro."
Žena: "Dušo, hoćeš li da ti pofrigam dva jaja na oko? Ili bi rađe kajganu sa slaninom?"
Bego istrčava iz kuće: "NEEEEEEE!!!!"
Žena sliježe ramenima: "Šta mu je danas? A samo sam mu htjela ugoditi..."
(nastavit će se)
Post je objavljen 01.02.2010. u 12:53 sati.