NOĆ MUZEJA PARTET U GALERIJI MEŠTROVIĆ Stepenice... i još stepenica... a unutra ima još stepenica! Jebo Bego i stepenice i onoga tko ih je izmislio! Bego vuče pojačalo: "Puf, puf! Vuci Petko, vuci." Petko vuče bubanj: "Uh, huh! Vučem Bego, vučem." Bego: "Jao!" Petko: "Šta je?" Bego: "Jebemti, opizdio sam se pojačalom u nogu." Petko: "Zašto taj ludi Meštrović nije ugradio nekakav lift ili prilaz za auto?" Bego: "E, a moj pradjed Zorzi ga je doveo u Split jer je mislio da je mali talentiran." Petko: "Nema veze, ovo je dobro za moj šećer i tvoj kolesterol." Bego: "Ajme šta si me utješio. Okine li me sad infarkt, umrijet ću sretan što mi je kolesterol u redu." Bego pali cigaretu. Čistačica ispaljuje na mozak, trče za Begom i odmah mokrom krpom briše svaki trun pepela koji ostaje za njim. Uto dolazi direktor muzeja. Direktor: "Ovdje se nigdje ne puši, vidite da nema nijedne pepeljare. Ali kako ste vi umjetnici, stavili smo vam jednu zdjelu s pijeskom na dnu stepenica gdje možete pušiti i ugasiti cigaretu." Bego: "Hvala vam najljepša na razumijevanju. Naše poroke i slabosti također treba njegovati, jer da smo mi iti malo normalni, nikad se ne bi bavili ovim poslom." Bego silazi niz stepenice i mrmlja sam sebi u bradu: "Jesam li to rekao posao? Većina ljudi misli kako je ovo obično drkanje i predrkavanje, a kako vrijeme prolazi sve više uviđam da su u pravu. Ma kome treba umjetnost? Treba krasti i varati, pljačkati narod, e to je biznis!" Nakon što se Bego bezbroj puta spustio i popeo uz stepenice... Bego: "Znaš li Petko da je pušenje zdravo?" Petko: "Je li? A kako?" Bego: "Za zapaliti svaku cigaretu moram napraviti nekoliko stotina stepenica." Petko: "Mogu ja ići stepenicama i bez da zapalim." Bego: "Pa zašto ne ideš?" Petko: "Nemam motivaciju. Ne pušim." Bego: "Eto vidiš da je pušenje zdravo." Dolazi Koča i vuče razglas. Koča: "Puf, pant! Umriću, ne mogu više!" Bego: "Odmori se, zapali." Koča: "Ovdje piše da je zabranjeno." Bego: "Možeš ovdje kraj zdjele s pijeskom." Koča: "I tu je zabranjeno." Bego: "Ne, tamo je zabranjeno, a ovdje nije dozvoljeno." Koča: "Je li je ili nije?" Bego: "I je i nije. Samo ti zapali i ugasi u ovu zdjelu ovdje." Koča: "A kako znaš da ta zdjela nije neka umjetnička instalacija?" Bego: "Pa i je. Instalirana je za nas umjetnike." Petko otkriva i pokriva sramotu. Petko: "Oznojio sam se, moram promijeniti majicu." Bego: "A zašto?" Petko: "Da ne dobijem upalu pluća. To ti je opasno u našim godinama." Bego: "Je li?" Petko: "Je. Mi muški, ako nas ne ubije posao ili ne poginemo, svi riknemo od upale pluća. Dobijemo neku bolest ili slomijemo kuk, zalegnemo i dobijemo upalu pluća... i onda pa-pa!" Bego: "A žene?" Petko: "Kad si čuo da je neka žena umrla od upale pluća? Kad mi umremo, one tek onda živnu i žive još sto godina." Petko mijenja oznojenu majicu da ne dobije upalu pluća. Bego: "Ajde, kad si se već skinuo, stani kraj tog kipa da malo osvježim blog erotikom." Petko stavlja majicu preko kipa. Bego: "A šta sad radiš?" Petko: "Dekoncentrira me, ne mogu složiti bubanj." Bego: "Aha, brzo pokrij tu sramotu!" Partet na koncertu u Meštrovićevoj galeriji Direktor: "Ne mogu vjerovati! Cijelu godinu ne prodamo deset ulaznica, a sada gomile ljudi već u šest sati lupaju na vrata i viču da kad ćemo više otvoriti." Bego: "E, kad je mukte." Bego: "Ka ono zatoplilo je, a isto je malo hladno." Petko: "To bar nije problem, danas je odjeća jeftina." Bego: "A hrana skupa. Prije je bilo obrnuto, hrana je bila jeftina za popizdit, a za svaki bolji komad robe si morao ići u Italiju i platiti ga po zlato. Zato onda barem nitko nije kopao po kontejneru. A danas super odjeveni penzioneri iskapaju po smeću... u početku sam mislio da su to arheolozi." Petko: "E, ima danas ludilo robe. Meni je kćer za 50 kuna kupila jaketu da se smrzneš." Bego: "Šta ti nije kupila onu od 100, pa se ne bi smrzao." Ujutro nakon Noći muzeja, Bego izlazi u kafić Ely na kavu... hm... dobro, na pivo. Dela Ivo, Bego i Boran Boran: "Kako je bilo sinoć?" Bego: "Ne možeš vjerovati koliko je ljudi došlo na Noć muzeja! Dela: "E, kad je mukte." Bego: "Ma Dela Ivo, kako to možeš govorit! Neki mogu dati pet iljada kuna za čizme, a ne mogu trideset za kulturu? Pa to su samo dva piva." Dela: "A bi li ti rađe išao u muzej ili popio dva piva?" Bego: "Hm... pusti ti mene na miru, drugo sam ja." Boran: "Bego je umjetnik." Dela: "Šta?" Boran: "Umjetnik. To je zanimanje." Dela: "Je za ludaše. Ka malo nam je ludonja u državi, pa ih moramo još i školovati." Bego: "Dela Ivo, a šta si ti po zanimanju?" Dela: "Penzioner." Bego: "A šta ćeš biti kad odeš u penziju? Penzioner u penziji?" Dela: "Ajde lipo k vragu! Pij to pivo i šuti kad sa mnom razgovaraš." Bego: "Kako ti je bilo na operaciji grla?" Dela: "A šta misliš? Zabavno. Nisam se tako zabavljao od svoje dvadesete." Bego: "Ozbiljno pitam. Je li sada sve u redu?" Dela: "A kako će bit u redu? Tri operacije grla... a doktori su mislili da ću ja odapet! E, oću kurac, ja ću umrit kad mene bude volja!" Bego: "Pa kako ti to uspijeva? Protiv svih zakona fizike, kemije, bioligije, medicine..." Dela: "E, reći će ti barba Dela. Ne boj se sinko ni doktora ni noža, samo pazi da ne uhvatiš upalu pluća." Bego: "Ma zamisli, to mi je i Petko rekao." Dela: "E, zna čovik! I još nešto. Čuvaj se žena." Bego: "Kako misliš žena?" Dela: "Ako ti žena svaki dan daje za večeru ili doručak jaje i ako te tjera da se redovito kupaš, to znači da te hoće ubiti." Bego: "Ma daj!" Dela: "Je, je! Ili kolesterolom ili upalom pluća. Pa šta joj upali." Bego dolazi kući. Žena: "Ljubavi, sve sam ti pripremila za kupanje." Bego: "Ali..." Žena: "Nema ali! Sinoć si na koncertu bio sav mastan, nisam mogla od srama..." Bego se skida: "Dobro, dobro." Žena: "Dušo, hoćeš li da ti pofrigam dva jaja na oko? Ili bi rađe kajganu sa slaninom?" Bego istrčava iz kuće: "NEEEEEEE!!!!" Žena sliježe ramenima: "Šta mu je danas? A samo sam mu htjela ugoditi..." (nastavit će se) |