Čitam komentar psihijatra dr. Jakušića povodom najnovijeg slučaja tinejdžerskog nasilja (Dubrovnik).
Evo što kaže:
"No, u dubrovačkom slučaju radi se o izrazito grubom načinu obračuna - ističe dr. Jakušić, ističući da to što pojedino ponašanje možemo objasniti ne znači da ga smijemo tolerirati.
Objašnjava da su djevojke u ranoj tinejdžerskoj dobi obično lakomislene, ne razmišljaju o posljedicama, planiraju najdalje pola sata unaprijed i teško ostvaruju samokontrolu.
- Međutim, to ne može biti razlog za opravdanje njihovih djela. Trebaju biti ozbiljno ukorene - kaže psihijatar."
"Trebaju biti ozbiljno ukorene." Otprilike, školski pedagog i razrednica će im reći: "Cure, imate ukor, i nemojte to više raditi". Što će se, otprilike, i dogoditi.
Neki dan sam pisao o dječjim pravima, a kvaka je u sljedećem: svi se stručnjaci silno uzbuđuju zbog sve novih i novih slučajeva u kojima djeca sve teže maltretiraju drugu djecu (da sad ne spominjem profesore...), a ti isti stručnjaci svojim su angažmanom na promoviranju "dječjih prava" doveli do toga da se za nasilje djecu-zlostavljače zapravo ne može primjereno kazniti. Djeca-zlostavljači imaju svoja prava, i najgore što im se trenutno može dogoditi jest da ih se "ukori".
Evo još jednog komentara iz redova stručnjaka: "Istraživanje koje je provela Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba pokazalo je da je svako četvrto dijete žrtva bullyinga. Ovakvih i sličnih slučajeva bit će sve više i više, pa je vrijeme da se prestanemo čuditi da se to događa i nešto zajednički poduzmemo".
Ali ŠTO da poduzmemo, gospođo Buljan-Flander? Da zlostavljače, kako kaže dr. Jakušić, "ozbiljno ukorimo"?
Na fotografiji: kosa napadnute djevojčice u dubrovačkom parku.
Post je objavljen 31.01.2010. u 16:21 sati.