Rat između Francuske (Napoleona) i Austrije izbio je 10. travnja 1809. godine. Već tada je u Gospiću stajala Lička pukovnija pod zapovjedništvom generala Andrije Stojkovića, a u većim mjestima stajale su satnije pod zapovjedništvom satnika koji su i upravljali mjestom. U Bilaju je satnija bila smještena u veliku zgradu ispod bilajske crkve, a njen zapovjednik bio je Ivan Marojević.
Poslije 10. travnja u svim mjestima počelo se s vojačenjem domaće obrane, pa su u Bilaju uvojačene dvije čete po pedesetak ljudi i pridodate satniku Marojeviću. Kako je i sama Vojna krajina bila jedan veliki logor, stoga je svaki odrasli muškarac od 16-60 godina bio obavezan na vojačenje i sudjelovanje u ratovima.
Početkom svibnja general Andrija Stojković i pukovnik Petar Rebrović okupili su desetak bojni, nekolike bitnice te Hohenzelovo konjaništvo i krenuo prema Kninu da zaustave prodor Marmontovih trupa prema Lici.
16. svibnja 1809. u kanjonu Zrmanje počela je žestoka borba koja je trajala čitav dan, a gubitci obje strane bili su veliki. U jednom napadu Francuske vojske i sam Andrija Stojković bio je ranjen i zarobljen, pa je hrvatskom krajiškom vojskom zapovijedao pukovnik Rebrović. Idući dan Francuzi su krenuli u odlučujući proboj sa žestokim topničkim napadom gdje je Rebrovićeva vojska trpjela velike gubitke, a i sam Rebrović bio je ranjen, te se morao povući duboko u ličku dolinu.
Prešavši rijeku Liku kod Bilajskog mosta, svoju vojsku Rebrović je stao razmještati na lijevoj strani rijeke Like i Počiteljice te na desnoj strani Jadove. Porušio je sve mostove na rijekama osim mosta u Bilaju. Očekivao je da će francuske snage krenuti lakšim putem od Ribnika na Čitluk i dalje prema Gospiću. Stoga je Rebrović glavninu snaga stavio na desni bok.
Kod Bilajskog mosta stavio je satnika Novića s četiri satnije Otočke pukovnije i tri satnije domobrana, a lijevo od njih pukovnijsku bitnicu. Satnika Mudrovčića s četiri satnije Ličke pukovnije i dvije čete domaće obrane iz Ribnika stavio je na brdo kod potoka Rakovca uz samu obalu Like. Na lijevoj strani Počiteljice kod Ornica postavio je Dalmatinski korpus i Hohenzelovu konjicu te dva pukovnička topa pod zapovjedništvom satnika Ugarkovića. U Čitluku je bila jedna bojna Ličke pukovnije, dvije Ličke čete i dvije čete domaće obrane.
U Bilaju je ostao satnik Ivan Marojević s svojom satnijom te, četiri čete domaće obrane pod vodstvom Baltazara Šimunića. Na lijevom krilu kod Barleta Rebrović je imao devet četa Otočke pukovnije i dvije čete domaće obrane pod vodstvom Krmpotića.
Marmont je svojim trupama zaobišao Ribnik sa sjeverne strane i kretao se u smjeru Barleta i Ostrovice. Kad je Rebrović prozreo namjere Marmonta na lijevo krilo je poslao Hrebovskog s jednom satnijom pješaka i četom konjanika da preuzme zapovjedništvo i pojača obranu, a u pomoć su mu poslane i dvije Banijske satnije iz Gospića.
Sat prije Francuskih napad na Jadovu i Bilaj Rebrović je pokrenuo svoju desnu stranu obrane u napad na francuski lijevi bok, satnik Nović i Mudrovčić prešli su rijeku Liku preko mosta u Bilaju dok je Satnik Ugarković Liku prešao kod sastavaka Počiteljice i Like. Uzak most usporio je prelazak Novića i Mudrovčića, a Ugarković je imao poteškoća kroz nabujalu Liku. Takve okolnosti usporile su Rebroviću vojsku da se brzo rasporedi u tri pravca i da iznenade. Francusku vojsku.
U svitanje 21. svibnja od Ribnika su krenule dvije divizije Montrichadrova s generalom Soljezom i Clauzelova s generalom Delizonisom u pravcu Barleta i Ostrovice.
Dvije satnije Voltežana prešle su nabujalu Jadovu ispod Vijače i sukobili se s malobrojnom domaćom obranom te ovladali s brdom. Osma laka pješadijska pukovnija pod zapovjedništvom generala Delozonisa napala je prilaze kod mosta na Jadovi i sukobila se s domaćom obranom koja je pružila jak otpor, unatoč tome ipak su bile potisnuti dalje od mosta. Domaćoj obrani je u pomoć stigla Otočka bojna pa su uspjeli da se vrate položaje kod samog mosta i pod Vijačom.
Od Budaka su pristigle i dvije satnije banske pukovnije pa su Francuzi potisnuti natrag preko Jadove. Vidjevši da ne mogu ovladati desnom obalom, general Delozinis uvidi u borbu pristiglu 11. linijsku pukovniju.
Svoju satniju i četu konjanika Hrebovski je poveo preko nabujale Jadove kod Dubrave i napao iznenada na lijevi bok Deloznisve vojske nanijevši mu velike gubitke. Kasnije je general Delozinis uveo i topničku podršku svojim pukovnijama ali obrana je zaustavila svaki daljnji prodor Clazerove divizije.
Većina francuske udarne vojske već je pristigla u Bilajsko polje kod brda Komljovače, a general Soljeza okrenuo je svoju Montrichardovu diviziju prema Bilaju. Soljezanova 8. laka pješadijska pukovnija napala je obrambene položaje satnika Marojevića koji se ukopao u Valentićevo brdo, a strijelce postavio na same glavice. Čim je došao na puškomet general Soljeza krenu u juriš i skoro pregazi Marojevićevu vojsku. Tad je glavninu njegovih snaga zasula pukovnijska bitnica. Stoga je general Soljez djelom zaobišao Marojeviće rovove i napao Srednju glavicu koja je bila slabo branjena.
U međuvremenu je pukovnik Rebrović krenuo u tri pravca. Osnovni pravac bio mu je kroz glavice napasti lijevi bok francuskih snaga. Sporo je prelazio iz obrane u napad i tako je gubio na vremenu da iznenadi francuske snage. Satnik Nović svoje satnije poveo je lijevo i desno oko Gradine, dok je satnik Mudrovčić svoje satnije usmjerio na već zauzetu Srednju glavicu. Po prelasku rijeke Like satnik Ugarković je vodio Dalmatinski korpus prema južnoj glavici. Soljeza je izašavši na Srednju glavicu vidio Rebranićev raspored i odmah pokrenuo svoje trupe iz pričuve. Petu linijsku pukovniju poslao je u susret Ugarkoviću južno od glavice, 11. i 81. linijsku pukovniju da zaobiđe i udari na lijevi bok Novićeve vojske. Kako je Mudrovčić već stigao s vojskom pod samu Srednju glavicu, general Soljeza je bio prinuđen pozvati 79. linijsku da mu dođe u ispomoć.
Na Valentićovom brdu Marojevićeva vojska vodila je ogorčenu borbu prsa u prsa s glavninom 8. lake pješadijske pukovnije. Pod pritiskom brojčano jačih napadača bio je prisiljen povući se između glavica prema Valentića kućama kad su mu u pomoć stigle Mudrovčićeve satnije. Na čelu s Rebrovićem jurnuli su na Srednju glavicu i odmah je osvojili. Uspjeli su postaviti i dva topa na sami vrh. Novićeve satnije su se sukobile s djelom 81. linijske pukovnije između Srednje glavice i Gradine, a Novićev bok napala je 11. linijska pukovnija između Gradine i Like.
Satnik Ugarković vodio je izravne borbe s 5. linijskom pukovnijom južno od Kranje glavice. Netom pristigla 49. linijska pukovnija i 18. laka pukovnija general Soljeze napale su ponovno Srednju glavicu. Brojčano jače Soljezove snage prinudile su satnika Mudrovčića da se povuče s glavice. U žestokim napadoma na glavicu i sam general Soljeze bio je teško ranjen.
Zbog iznenadnog udara 11. linijske pukovnije u lijevi bok Novićeve vojske i premoći pod Gradinom, satnik Nović morao se povući. Satnik Ugarković koji je uz nadljudske napore zadržavao 5. pukovniju, te i ranjavanjem njihova zapovjednika generala Launeya, ipak je bio primoran na povlačenje.
Žestoke borbe su trajale punih pet sati gdje je prevladala brojčano jača francuska vojska i pukovnik Rebrović morao se povući prema Bilajskom mostu. Bojište je ostalo prekriveno mrtvima s obje strane, a veliki dio Rebrovićeve vojske bio je ranjen ili zarobljen. Rebrovićevu vojsku Francuzi su potisnuli na lijevu stranu rijeke Like, a žestoko su napadali na Bilajski most koji je obranjen zahvaljujući ranjenom satniku Marojeviću i njegovoj satniji. Potkraj dana borbe su se utišale, i mogli su se zbrinuti mrtvi i ranjeni.
Pod okriljem noći Delzonis je uspio popraviti most i pripremiti se za odlučujući napad stoga je Marmont na Jadovu uputio 5., 23., i 81. pukovniju. Nasuprot Rebranića ostavio je 18. i 79. pukovniju, a zapovjedništvo nad njima preuzeo je generala Montricharda.
Slabiji napadi nastavljeni su 22. svibnja duž toka Like, te pokušaje Rebranić je zadržavao na desnoj obali i ispred Bilajskog mosta ne dopuštajući da probiju liniju obrane. Rebrović je procijenio da će Marmont pojačati napade prema Ostrovici stoga je noću prebacio jednu Otočku bojnu, jednu bojnu domaće obrane i nekolika topova, a od Krbave je došlo pet četa domaće obrane. Obrana lijevog krila pod zapovjedništvom Hrebovzskog. Tako pojačana obrana uspijevala je odbijati čitav dan žestoke napade Mormontovih snaga. Kako nisu uspijevali da se prebace na desnu obalu nabujale Jadove te otvore put prema Gospiću potkraj dana su odustali od daljnjih napada.
U noći na 23. svibnja Hrebovzska vojska izmorena i desetkovana borbama bila je prinuđena da se povuče i otvori prolaz Marmontovima trupama da uđu u Gospić.
Po vlastitom priznanju Francuzi su imali preko 200 mrtvih, koji su i pokopani u Bilaju na Valentićevu brdu, te 800 ranjenih. U redovima pukovnika Rebranića poginulo je 64
vojnika , 500 ranjenih i oko 220 zarobljeni regularnih krajiških vojnika. Tu nije ubrojena uvojačena domaća obrana koja je podnijela i najveći teret francuskih napada na Bilaj i most na Jadovi.
Post je objavljen 10.01.2010. u 20:40 sati.