Jos o umjetnosti
GERASIMOVSTINE
po
Miroslavu Krlezi
„U okviru tih sudara davno se vec ne radi o umjetnosti,nego o krvi i zlatu; o kapitalistickom zulumu s jedne, a o strogo disciplinarnoj politici in musicis et in artibus – s druge strane. Ogromna kolicina zapadnoeuropske naslikane Robe, u koju su ulozeni milijuni, upravo, milijarde, djeluje u placenoj kapitalistickoj stampi po vlastitim miljarderskim zakonima, a zanr-slikarstvo tipa zdanovljevske gerasimovstine danas ili tipa rosemberggoebbelsovsske likovne propagande jucer je isto tako placena roba, koja je, pretvorivsi se u ordinarnu frazu kadavericne, jezuitske, vojnicke discipline, isto tako davno prestala biti neposrednim ljudskim svjedocanstvom socijalne ili moralne istine. Pro foro externo oba se krila bore za punu slobodu umjetnickog stvaranja na rijecima, ratujuci zapravo pod barjacima najvulgarnijih fraza kakve su od pocetka smrtna opasnost za svaku pjesnicku slobodu.
Gerasimovstina nije iskljucivo zdanovljevski specifikum. Gerasimovstina je likovni ideal svih oficielnih slikarstava Zapadne Europe, bez obzira na to dali su rojalisticka ili republikanska, jer upravo svi zapadno europski kraljevski dvorovi kultiviraju gerasimovstinu kao svoj salonski ideal, tj. kao ideal revolucionarnog, kolhoznog socijalistickorealistickog slikarstva. Gerasimovstina prema tome ne predstavlja ni estetsku ni idejnu negaciju ove tipicvno burzujske i kapitalisticke mode iz druge polovice XIX stoljeca, posto ona sama po sebi i nije drugo nego faksimile upravo te iste gradjanske site i dosadne mode. /…/
Zivimo u periodu likovnog ukusa kada je gerasimovstina jos uvijek neprikosnoveni kanon i ideal kapitalistickih i proleterskih pokoljenja podjednako, posto Raskol ukusa nije jos razdvojio ova dva socijalno raskoljena medija! /…/“
/„Republika“, 1959./
Post je objavljen 01.01.2010. u 20:30 sati.