Kako mjeriti uspješnost
Vjesnik, 11. prosinca 2009.
IF-faktori ili h-faktori, pa ni brojanje radova u nekim bazama podataka, nisu najbolji način za
ocjenu uspješnosti nekog pojedinca. U Njemačkoj je, na primjer, izbor novog nastavnika
povjeren povjerenstvu izvan katedre za koju se bira novi član. I traži se mišljenje stranih
stručnjaka o podobnosti kandidata IGOR ČATIĆ
Hrvatska najhitnije treba Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnologiju.
Jedino ono je sposobno osigurati provođenje u život sintagme »Društvo znanja sposobno je
plaćati dugove« društva temeljenog na snažnoj i društveno opravdanoj proizvodnji.
Sada je potpuno jasno da ostvarenju tog zadatka nužnog za opstojnost Hrvatske nije u
stanju samostalno pridonijeti nijedno od dvaju nacionalnih vijeća, onih za znanost i visoko
školstvo, ali ni postojeće tehnologijsko vijeće. Pritom se ima na umu da postoji relativno mali
broj pripadnika znanstvene i akademske zajednice koji mogu biti korisni članovi tog vijeća.
Postoje brojni poticaji za ova promišljanja. Jedan od njih je i tekst »Industrija brojanja«
(Vjesnik, 3. rujna 2009.) u kojem se ukazuje na neprihvatljivost procjene doprinosa istraživača na
temelju faktora odjeka (IF-faktor). U međuvremenu je objavljena cjelovita inačica tog teksta pod
nazivom »Faktor odjeka ne može biti čimbenik izbora u viša zvanja« kao uvodnik u časopisu
Strojarstvo (3/2009.) na hrvatskom i engleskom jeziku. Časopis Strojarstvo je jedan od rijetkih
hrvatskih časopisa koji je u Current Contentsu. I to još od 1973.
Postoji velik broj prijedloga kako mjeriti uspješnost nekog pojedinca. Sigurno ne nekim
IF- ili h-faktorima. Pa ni brojanjem radova u nekim bazama podataka. Napustili smo provjerenu
praksu da o tome odlučuje Izborno povjerenstvo koje u nekim zemljama čine članovi iz
ustanove, ali ne izravno zainteresirani. To znači da je, na primjer, u Njemačkoj izbor novog
nastavnika povjeren povjerenstvu izvan katedre za koju se bira novi član. I traži se mišljenje
stranih stručnjaka o podobnosti kandidata.
U redu, potrebni su i neki pokazatelji. Da vidimo o čemu je riječ. Prvo, mora se strogo
razlučiti pojam znanstvenika i pripadnika akademske zajednice. Znanstvenik se bavi
istraživanjima i drugim poslovima. Pripadnik akademske zajednice bavi se obrazovanjem,
istraživanjem i drugim poslovima, a obrazovanje može zahtijevati veliki dio raspoloživog radnog
vremena. Svojedobno sam morao držati 18 sati tjedno vježbi, a ponekad i 36 sati. A i kao
nastavniku prosjek mi je bio između 10 i 12 sati tjedno efektivne nastave.
Međutim, što sam radio tijekom svog radnog vijeka na Sveučilištu? To navodim da bi oni
pojedinci koji promišljaju kriterije izbora mogli uzeti u obzir sve moguće aktivnosti, premda baš
i nisam tipičan primjer. Uskoro će proraditi portal www.sintezologija.hr koji će, među ostalim,
sadržavati biografije istraživača (riječ sintezologija na ovim prostorima prvi je put upotrijebljena
u jednom tekstu objavljenom u Vjesniku 25. svibnja 2009.). Iz te biografije potječe popis
aktivnosti.
Od sveučilišnog nastavnika traži se da piše udžbenike, skripte i ostale knjige te da
sudjeluje s poglavljima u knjigama drugih autora. Uspješniji nastavnici su gosti na drugih
fakultetima u zemlji i inozemstvu.
Treba objavljivati znanstvene i stručne radove u svijetu i zemlji te sudjelovati u radu
domaćih i stranih skupova (s pisanim referatima ili sažecima). Nastup na skupu može biti
predavanje: plenarno, sekcijsko ili prijavljeno, odnosno postersko izlaganje. Povremeno je
potrebno pisati pregledne radove kojima se prikazuju određena područja.
2
Relativno mali broj pojedinaca javlja se kao urednik znanstvenih i stručnih zbornika,
glavni urednik časopisa ili knjiga te mora recenzirati tuđe radove. Mnogi od njih prikazuju i
strane knjige u časopisima. Nekada je to jedini način da se dođe do stranih knjiga.
Od suvremenog znanstvenika traži se da u medijima popularizira znanstveno područje
kojim se bavi. To znači pisati javnosti razumljive članke, nastupati na televiziji i govoriti na
radiju. Uspješniji pišu i uvodnike, komentare, mišljenja. Neki daju i intervjue, a tehničari često
prikazuju stručne izložbe.
Na svim znanstvenicima, osobito na sveučilišnim nastavnicima, odgovornost je stvaranja
hrvatskog strukovnog nazivlja. Članovi akademske i ostale znanstvene zajednice često su i
sudski vještaci.
Poseban problem je u odnosu između piramide kojoj je na čelu Nacionalno vijeće za
znanost i biotehničkih te tehničkih znanosti, ono što se naziva stručni rad. Naime, brojni su
članovi akademske zajednice koji izrađuju konkretne projekte, studije, analize. Medicinari
kliničari operiraju ili moraju usvojiti vrlo komplicirane i kompleksne metode. Tehničari rade na
razvoju novih proizvoda i proizvodnji. Danas je za to nužno vrhunsko znanstveno i stručno
znanje.
Pravnici sudjeluju u izradi raznih zakona, a tehničari i dio prirodoznanstvenika
odgovarajućih normi.
Nužan je i društveni rad u tijelima matične ustanove - sveučilišta u raznim tijelima državne
uprave, udrugama, sudjelovanje u radu organizacijskih ili programskih odbora znanstvenih i
stručnih skupova.
Kako mjeriti menadžerski doprinos znanstvenika? Jedna je anketa pokazala da vrhunski
znanstvenici (vođe timova) u Velikoj Britaniji troše i 62 posto radnog vremena na osiguranje
novca za nove projekte. A što je s vremenom koji utroše članovi uredništava i organizatori
skupova na sakupljanje potrebnog novca? Rijetko koji časopis ili udruga imaju profesionalce.
Treba naglasiti da u Hrvatskoj posebno akademska zajednica mora raditi mnogo poslova
koje ne radi u razvijenim zemljama. Zato hrvatski član te zajednice mora biti uravnoteženo
nastavnik, znanstvenik, stručnjak, ali i društveno angažiran.
Sve to nije moguće obuhvatiti nekim pojednostavljenim formulama koje će izračunavati
činovnici.
Krajnje je vrijeme da akademska i ostala znanstvena zajednica prekine šutnju i to jasno
kaže. Hrvatski znanstvenici moraju prije svega pridonositi ostvarenju hrvatskih nacionalnih
interesa i biti na odgovarajući način uključeni u svjetska kretanja.
Uz nemoć svih mogućih ekonomskih savjeta i savjetnika da pokrenu »Društvo znanja koje
plaća dugove«, mora se pokrenuti i znanstvena zajednica da preispita svoje ciljeve. Tijekom
posljednjih nekoliko godina u nju je uložena dosta novca iz strane akumulacije. Gdje su
rezultati?
Zato je potrebno strateško promišljanje. Treba jasno kazati, to postojeće nacionalno vijeće
za znanost ne može samostalno provesti u život. Ali može i mora biti predvodnik u jasnom
definiranju stavova znanstvene i akademske zajednice. Zato trebamo Nacionalno vijeće za
znanost, visoko školstvo i tehnologiju. Ali taksativno treba naglasiti - u tome mora sudjelovati
svih šest sastavnica hrvatske znanosti, a ne samo neke koje se pretežno bave otkrićima. Opažanja
i otkrića prethode izumima i inovacijama, ali to su dva svijeta čije djelovanje treba obvezno
procjenjivati i s motrišta društveno-humanističkih kriterija te društvene koristi. Ne živi se od
imidža pojedinaca i općeg doprinosa znanosti, nego od novostvorene vrijednosti.
Istodobno bi se jedinstveno nacionalno vijeće trebalo trajno baviti poticanjem izvrsnosti u
svih šest sastavnica znanosti. Neke sastavnice trebale bi biti i međunarodno prepoznatljive.
Primjerice, prirodne znanosti su to manje više ostvarile, neke djelomično, a neke slabo.
Vrednovanje hrvatskih znanstvenika po raznim IF-faktorima koji su namijenjeni procjeni
časopisa da se olakša izbor bibliotekarima, a ne da se na temelju njega bira u viša zvanja, u potpunoj
su suprotnosti s onim što treba Hrvatskoj.
Autor je umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu...
-----------------------
ISTRAŽIVANJA Skupina hrvatskih znanstvenika
otkrila starost polimera
Lidia ČERNI Jesmo li dosad odredili
starost polimera?
Polimeri nisu samo
plastika i guma, posebno
ne samo sintetska,
stare tek stotinjak
godina. Može li
se posredno odrediti starost
polimera? Koliko je stara
obrada polimera?
Grupa znanstvenika s Fakulteta
strojarstva i brodogradnje,
mr. sc. Maja Rujnić-
Sokele, i Filozofskog fakulteta
u Zagrebu, arheolog
prof. dr. sc. Ivor Karavanić,
uz voditelja, uglednog
hrvatskog stručnjaka za to
područje prof. dr. sc. Igora
Čatića, sudjelovala je u projektu
odredivanja podrijetla
polimera i otkrila zanimljive
detalje koji dosad nisu
bili poznati znanosti.
»Tehnika je prastara, ništa
osobito povijesno, nego
nešto općenito jer seže preko
čovjeka daleko natrag u
život životinja, i to svih životinja,
napisao je glasoviti
njemački filozof Oskar
Spengler u svom djelu 'Čovjek
i tehnika' još 1931. godine.
Gotovo osam desetljeća
kasnije, parafraza te
misli glasi: polimeri su prastari,
ništa osobito povijesno,
nego nešto beskrajno
općenito jer sežu tamo do
postanka prirodnih organskih
polimera, bjelančevina,
polisaharida i nukleinskih
kiselina te anorganskih prirodnih
polimera, geopolimera,
poput gline. Ovo parafraziranje
rezultat je sintezologijskih
istraživanja u
sklopu projekta koji financira
MZOŠ pod nazivom
'Primjena opće sustavnosne
teorije u općoj tehnici'«, tumači
prof. Čatić.
Potpuniji uvid u ovo promišljanje
bit će uskoro dostupan
na portalu sintezologija.
hr i u tiskovinama. U
ovom istraživanju, kaže naš
sugovornik, pojašnjen je samo
onaj dio koji se odnosi
na odredivanje početaka
obrade biopolimera - drva i
životinja postupcima razdvajanja
- razlaganjem i
odvajanjem čestica.
Prof. Čatića pitali smo što
su zapravo polimeri u ovom
kontekstu i zašto se uopće
problematizira to pitanje?
gume i plastike u skraćivanju
vremena potrebnog
za prijenos signala, kaže
naš sugovornik. Zahvaljujući
globalnoj mreži optičkih
kabela, vrijeme prijenosa
informacija skraćeno je
praktički na realno vrijeme,
primjerice, prijenosi opera
iz Metropolitana. To je
omogućilo i pretvaranje
sporta u globalni dogadaj,
nerijetko dramu u realnom
vremenu, pojašnjava.
tupak kalanja? Morao je
opaziti, otkriti, uočiti tijekom
vladavine 'carstva prirodnih
alata': ruke, grane,
kosti i kamena, da s prirodno
oštrim kamenom može
rezati drvo ili životinjska
trupla. To dovodi do dva
zaključka. Prvo da opažanja,
uočavanja, pojednostavljeno
otkrića, prethode
izumima i inovacijama. Zato
treba podupirati takva
istraživanja, ali ne samo u
arheologiji prirode, prirodnoj
znanosti, nego i u arheologiji
kulture, a zatim ih
sintezologijski pretvarati u
nova znanja i spoznaje te
rješenja u čovjekovoj materijalnoj
i duhovnoj kulturi«,
pojašnjava prof. Čatić.
Konačno valja odgovoriti,
gdje su tu polimeri? »Od
navedenih, osnovnih organskih
prirodnih polimera,
biopolimera, nastale su
biosintezama biljke, životinje
i poseban oblik, čovjek.
Drvo, kosti i bjelokost su
prirodni organski polimeri,
sada sve češće kultivirani
proizvodi iz uzgoja«, tumači
Čatić.
Moguć je zaključak, kaže,
da je obrada polimera postupcima
razdvajanja starija
od 2,6 milijuna godina. No,
postupci praoblikovanja
prethode onima preoblikovanja
u koje se ubrajaju i
postupci razdvajanja. Zato
je proizvodnja polimernih
tvorevina prastara, pojašnjava
naš sugovornik. Trebalo
bi pokrenuti novo sintezologijsko
istraživanje
koje bi obuhvatilo rezultate
otkrića arheologa prirode
o znanjima i spoznajama
prirodne tehnike i povezati
ih s klasifikacijom
proizvodnih postupaka prema
DIN 8580 i izvedenicama,
zaključuje prof. Igor
Čatić.
»Brojni literaturni izvori
naglašavaju da je smisleno
upotrijebiti naziv polimeri
kao skupno ime za prirodne
i sintetske tvari i materijale
kojih je osnovni sastojak
sustav makromolekula s
ponavljajućim jedinicama.
A poticaj za ova promišljanja
su rezultati istraživanja
utjecaja gume i plastike
na globalizaciju«, pojašnjava.
U sklopu prošlogodišnjeg
savjetovanja »Filozofija i
globalizacija« na Cresu,
predstavljen je utjecaj navedenih
polimernih materijala
na globalizaciju. Osobito
je ukazano na važnost
Slijedilo je otkrivanje prvog
tvarnog globalizacijskog
puta, onog kamenih
alata, zapravo globalizacijskog
puta prvog artefakta
materijalne kulture u povijesti
čovječanstva. Globalizacijski
put kamenih alata
počinje u Goni, Etiopija,
prije 2,6 milijuna godina,
pojašnjava Čatić. Granicu
prelazi rezalo prije kojih
2,35 milijuna godina (Zapadna
Turkana, Kenija), a nalazi
tog alata u dolini Olduvai
u Tanzaniji stari su oko
1,6 milijuna godina. »Nameće
se pitanje što je potaklo
našeg pretka da izumi
prvo rezalo i potrebni pos-
OBRADA POLIMERA
stara 2,6 milijuna godina
Naši su preci izumili prvo rezalo i
potrebni postupak kalanja
-----------------
4 aktualno broj 39 • Zagreb • 8. prosinca 2009.
Piše prof. dr. sc. Igor Čatić
Jednom izumljene proizvode
i proizvodne
postupke moguće je
samo inovirati, dok je
moguć revolucionarni razvoj
materijala na femtorazini.
Stoga valja u okviru tehničke
kulture predavati načela proizvodnih
postupaka pravljenja
tvorevina od najproširenijih
materijala, organskih i anorganskih
polimera. Polazište je
tvrdnja - tehnika i polimeri su
prastari. “Tehnika je prastara,
ništa osobito povijesno, nego
nešto beskrajno općenito, jer
seže preko čovjeka daleko
natrag u život životinja, i to
svih.“ (O. Spengler, 1931.)
Parafraza glasi: “Polimeri su
prastari, ništa osobito povijesno,
nego nešto beskrajno
općenito, jer sežu do postanka
osnovnih prirodnih organskih i
organskih polimera.“
Kako u navedenom konceptu
strukturirati obrazovanje s
područja tehničke kulture, s
poukom koja mora započeti
još u vrtiću? Nedopustivo je
djecu učiti kako će gospodariti,
pretežno plastičnim otpadom
stranih proizvođača, a da
ne znaju kako ih mogu i sami
proizvoditi.
Kako učenicima
tumačiti materijale?
Kao model treba podučavati
osnovne prirodne makromolekulne
materijale poput organskih
polimera: bjelančevina,
nukleinskih kiselina i polisaharida
te anorganskih, poput
gline. Za navedene tvari i od
njih građene materijale, smisleno
je upotrijebiti naziv polimeri.
To skupno ime za prirodne
i sintetske tvari te materijale
kojih je osnovni sastojak
sustav makromolekula s
ponavljajućim jedinicama.
Po nastajanju prvi su prirodni
polimeri, organski (biopolimeri)
i anorganski polimeri
(geopolimeri), a zatim su slijedili
proizvedeni, umjetni polimeri,
načinjeni od prirodnina
ili uzgojina. Tko shvati nastajanje
i građu tih materijala,
shvatit će i sve ostale materijale.
Pojednostavljeno, shvatit
će da su drvo ili životinjske
kosti polimeri. Da papir i guma
svoje postojanje zahvaljuju
biljkama, biopolimerima. Da
se suvremena plastika ili sintetski
kaučuk od kojeg se
prave gumeni proizvodi načinjeni
od prirodnih tvari koje
nudi priroda, prirodnina. To
su ujedno sirovine poput nafte
ili prirodnog plina. A da su
proizvodi od pečene gline,
jednog geopolimera, vrlo stari,
u svakom slučaju stariji od
umjetnih metalnih materijala
poput čelika, sivog lijeva,
bronce ili mjedi. Treba naglasiti
da postoje i stari materijali
koji su istodobno sirovina i
materijal, poput zlata u obliku
zlatne žile ili kamena.
Istodobno treba ukazati da
nije smisleno težiti da se sve
pravi od uzgojina, proizvoda
iz polja ili štale. Koji nisu proizvodi
prirode, nego nastaju
eventualno u prirodnoj okolini.
Šumska jagoda je prirodnina,
ali ona uzgojena iz staklenika
ili plastenika to nije. Kao
što nije ni uzgojeni pamuk
prirodni materijal već uzgojina.
Svi navedeni materijali rezultat
su brojnih kemijskih, biokemijskih
i fizičkih procesa
čime se ukazuje na važnost
fizike, kemije i biologije, ali i
matematike u obrazovnom
procesu.
Procesna i
izradbena tehnika
Materijal ostvaruje svoju vrijednost
samo kao gotov proizvod.
Proizvodi mogu biti proizvodi
prirodne tehnike, prirodnine
ili umjetne, čovjekove
tehnike, umjetnine ili stvari.
(Svako umjetničko djelo je
umjetnina, ali svaka umjetnina
nije umjetničko djelo.)
Materijalstvo je zajednički
naziv za materijaliku i proizvodnu
tehniku. Materijalika je
skraćenica za fiziku, kemiju i
biologiju materijala te proizvodnju
i primjenu materijala.
Proizvodnu tehniku čine procesna
tehnika i izradbena tehnika.
Pravljenje drvenoga koplja
starog oko 400 tisuća godina ili
koštane frule stare oko 55 tisuća
godina primjeri su izradbene
tehnike. Preciznije, radi se
o postupcima razdvajanja,
obradbi odvajanjem čestica.
Kako opažanja i otkrića prethode
izumima i inovacijama,
moguć je zaključak. Humana
obradba postupcima razdvajanja
npr. lomljenje životinjskih
kostiju starija je od izuma i
izradbe prvoga kamenog rezala,
starog otprilike 2,6 milijuna
godina pronađenog u Goni u
Etiopiji. Postoji i animalna
obradba odvajanjem čestica.
Primjer toga je ptica djetlić
koja posebno oblikovanim
kljunom dubi rupu u stablu. To
radi uz frekvenciju od 8 Hz i
ima posebnu nakupinu u tijelu
koja amortizira udarce.
Pravljenje dijela plastičnih,
svih gumenih i keramičkih proizvoda
odlikuje se činjenicom
da je potrebno najprije praoblikovanje,
stvaranje početnog
oblika tvorevine, a zatim slijedi
stvaranje materijala, prastrukturiranje
na molekulnoj i višim
razinama.
Nešto kao zaključak
Pouka učenika svih razina
mora biti usmjerena materijalima,
a ne metalima, drvu ili
plastici. Načela gravitacijskog
lijevanja, npr. metala ili plastike,
injekcijsko prešanje plastike,
kaučukovih i keramičkih
smjesa ili metala (tlačno lijevanje)
odnosno njihovih kombinacija
poznaje više od 250 inačica.
Ali načela injekcijskog
prešanja svode se na nekoliko
osnovnih funkcija. To su priprema
tvari potrebne smične
viskoznosti, prijenos tvari, praoblikovanje
i prastrukturiranje
pri propisanim temperaturnim
uvjetima. Zabijanje čavala uvijek
će ostati zabijanje čavala
(povezivanje razdvojivom
vezom). Svejedno je pritom
zabija li se metalnim ili gumenim
čekićem u drvo ili plastiku,
a ta je ideja stara gotovo
200 godina (J. Beckmann,
1806.). Zato ne treba u školi
izrezati pocinčani lim u slova,
načela se mogu tumačiti i izrezivanjem
istih slova iz papirnih,
tekstilnih ili plastičnih
listova.
Na kraju, kako s prirodnim
alatom rukama rastumačiti
starijoj djeci u vrtiću četiri
važna proizvodna elementa?
Treba im opisati pravljenje
čokoladnih ili voćnih kuglica
koji sadrže u smjesi usitnjene
orahe. Uči ih se da je potrebno
sitnjenje i smješavanje, inače
tipično za prehrambenu, ali i
plastičarsku, gumarsku i keramičarsku
industriju. Smjesa se
stavi među dlanove (poluzatvoreno
sredstvo djelovanja,
kalup). Brzom i snažnom vrtnjom
pretvara se mehanički
rad trenja u toplinu. A je li tom
vrtnjom postignuta propisana
temperatura oraha koji mora
otpustiti mast kojom se prožima
smjesa, ustanovljuje se
postojanjem masnih dlanova
(jamstvo kvalitete).
Zaključak glasi: na primjeru
prirodnih i sintetskih polimera
treba tumačiti tijekom vježbi
načela proizvodnih postupaka.
To se ne mijenja nikada, od
kada su ti materijali i proizvodni
postupci izumljeni. A u tek
doglednoj budućnosti stvarat
će se potpuno novi materijali
na razini atomske jezgre i elektrona.
Više nego dovoljno posla
za fizičare i kemičare.
Za provedbu opisanoga koncepta
potrebni su preduvjeti.
Za tehničku kulturu treba
odvojiti dva sata nastave tjedno,
nužne su odgovarajuće
opremljene specijalizirane
radionice s potrebnom opremom.
Tko će se odmah suprotstaviti
tom, prema čovjeku usredotočenom
modelu, barem u
našoj sredini? Veleumnici prirodnih
znanosti koji misle da
otkrića prirodnih znanosti
mogu zamijeniti poznavanje
umjetne, čovjekove tehnike.
Njihova otkrića su intrizična
izumima i inovacijama. Ali nisu
dovoljna za svakodnevnu proizvodnju
metalnih i nemetalnih
tvorevina. Temelj je stvaranje
novih vrijednosti, jer bez toga
Ęe ova zemlja sve više tonuti u
siromaštvo i ovisnost o drugima.
TEHNIČKA PISMENOST Filozofija materijala
Djecu učiti kako mogu
sami proizvoditi
Kako s prirodnim alatom rukama
rastumačiti starijoj djeci u vrtiću
četiri važna proizvodna elementa?
Treba im opisati pravljenje čokoladnih ili
voćnih kuglica koji sadrže u smjesi usitnjene
orahe. Uči ih se da je potrebno sitnjenje
i smješavanje, inače tipično za prehrambenu,
ali i plastičarsku, gumarsku i
keramičarsku industriju...
---------------------
--- On Sat, 12/26/09, icatic@fsb.hr
From: icatic@fsb.hr
Subject: Čestitam na lijepom opisu Vašeg djelovanja
To: borivojbukva@yahoo.com
Date: Saturday, December 26, 2009, 6:40 PM
Poštovani gospodine Bukva!
Drago mi je da je neko tako lijepo napisao o Vašim naporima povezanim s
Vašim blogom.
Obaviještavam Vas da je postavljen portal www.sintezologija.hr. Ako
procijenite da može biti zanimljiv za Vaše čitatelje, slobodno objavite
otvaranje portala.
Još jednom sretan Božić i uspješnu novu godinu. PPČ
Igor Čatić
------------------------
gornja dva teksta nije bilo moguće prenesti u cijelosti,
s toga vas molim obratite se igoru čatiću. najljepša vam
hvala na komentaru na moj blog.
SVAKO DOBRO U 2010. GODINI VAMA I VAŠOJ OBITELJI ŽELI BORIVOJ
Post je objavljen 30.12.2009. u 08:09 sati.