Marketing
Hrvati - ratnici i vojnici
Ban Josip grof Jelačić od Bužina – vojna 1848. – 1849.
'… Gdje ovakvi sinovi se rode, Domovina neće po zlu otići,
Kano Feniks iz krvave zgode, još jača u vis će se dići …'
Tijekom revolucionarnih previranja u revolucionarnoj godini 1848. hrvatsku povijest označili su vrlo zanimljivi i vrlo značajni događaji za cjelokupan hrvatski narod. Po prvi puta, nakon mnogo stoljeća 'prokletstva' što pogodi hrvatsku vojsku još od dramatične bitke na gori Gvozdu, Hrvatska vojska opet je pod svojom zastavom i zapovijeda joj časnik narodne krvi. Opet, po tko zna koji put, hrvatski vojnici čvrsto uvjereni da se bore za svoj narod spašavaju i temelje monarhije koji su se dobrano zatresli.
Car Ferdinand prisiljen je povući se iz Beča u Olomuc, a njegova carska vojska bije teške bitke na jugozapadu u Italiji, teške bitke vode se za monarhiju i u srednjem Podunavlju. Revolucija bukti u Pragu, u njemačkim pokrajinama, a 15. ožujka 1848. Lajoss Kossut posebnim zahtjevom traži od cara samostalnost za Mađarsku.
U to doba, mladi brigadir (colonel) Josip Jelačić, časnik u carskoj vojsci ni slutio nije da će ga uskoro car Ferdinand unaprijediti u čin generala i postaviti za zapovjednika obiju tadašnjih banskih hrvatskih pukovnija carske vojske. Još veće iznenađenje dočekalo ga je 25. ožujka 1848. kada je primio Dekret o imenovanju za bana Hrvatske.
Imenovanje grofa Jelačića za bana, odnosno potkralja, ili kraljevog namjesnika u Hrvatskoj, tadašnja hrvatska javnost dočekala je s oduševljenjem. Već početkom travnja 1848. ban Jelačić unaprijeđen je u čin podmaršala i imenovan je zapovjednikom kompletne carske i banske vojske u vojnoj i civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji.
Dakako, tadašnja mađarska vlada u svojim hegemonističkim težnjama ovo nikako nije mogla prihvatiti. (Lijepo li su to tada Mađari zamislili – Mađarima samostalnost, ali Hrvatima ne. Doista, revolucionarno i već stoljećima kroz povijest upoznato – Dobro samo njima, a ne svima.)
Naravno, na kraju zahtjev Narodne skupštine 25. ožujka 1848. u kojem se od Mađarske traži: - sazivanje Hrvatskog sabora, povratak Dalmacije i Istre, te svih vojničkih granica pod vlast Sabora i bana, hrvatska vlada koja će biti odgovorna narodu i banu, a ne mađarskoj vladi, službeni hrvatski jezik, sveučilišne i građanske slobode, narodna hrvatska vojska, ukidanje kmetstva i staleštva … dakako, ipak je to bilo previše za Mađarsku, pa što li si to samo ti Hrvati zamišljaju, pa to je revolucija, a revoluciju mogu provoditi samo Mađari, nikako Hrvati!
Tu počinju problemi tadašnje peštanske vlade, stalne pritužbe i nevjerojatna spletkarenja ugarskog grofa Ludovika Batthanyanya, a sve usmjereno protiv Hrvatske koja, eto, pokušava udahnuti malo revolucionarnog zraka koji je vjerovali ili ne namijenjen samo Mađarima i što pobogu žele ti 'primitivni kmetovi' Hrvatski.
Toliko za uvod i da se odmah razumijemo, ja ovdje ne pišem protiv mađarskog naroda, čak naprotiv, sve su moje simpatije na strani Mađara koji žele samostalnost, ali samostalnost su željeli tada i Hrvati, no, politička spletkarenja kao i uvijek nažalost završavaju ratom i ta ista spletkarenja ne prestaju čak ni po završetku rata. Čitajući razne forume i suzdržavajući se koliko je to god moguće više ne mogu, a i da ja ne napišem nešto o tim 'revolucionarnim' (stavit ću tu revoluciju u navodnike, jer ako je samo njima, a ne svima, onda to i nije revolucija kakvu ja zamišljam) godinama, te svoj drugačiji pogled na događaje i svoju istinu o banu Jelačiću.
Post je objavljen 23.12.2009. u 13:26 sati.