Pregled posta

Novi Gibo

Evo nam i novog Gibe, prvi singl ´Žeđam´ polako utire put novom albumu koji bi za koji mjesec trebao ugledati svjetlo dana. A stvarno bi se i moglo reći da smo svi skupa ožednili čekajući novi materijal. Ogrezli u svakodnevnom hrvatskom kiču i žutilu, kojekakvim gnjusnim budalarijama iz trač rubrika, ožednili smo za istinskom kvalitetom, za zrnom kulturnog civiliziranog zvuka - i zato je ova krasna pjesma i vrhunski spot (animacija na svjetskoj razini!) pala baš u pravo vrijeme kao kiša na sušnu zemlju.
Što reći o našem Gibonniu da se već ne zna, ovako opetovano slušajući i gledajući ´Žeđam´, ovako guštajući kao malo prase prepoznajem novog ali i prepoznatljivog starog Gibu, kojeg možda ne uhvatite na prvu, ali već na drugu i treću postajete teški ovisnik. To je specifičnost Gibinih najboljih stvari, tog jedinstvenog zvuka i lirike, da vas hvataju tek na treću i zatim vas više nikad do kraja života ne (na)puštaju. Neke mi njegove pjesme ni danas nisu legle, no neke su se uhvatile i ukorijenile kao čičak i ne puštaju, ne puštaju i dobro je da ne puštaju... ´od prvog trena za tobom žeeeeđam´...
To mi se recimo desilo sa njegovim prvim albumima, kad sam neke stvari na prvu odbacila kao potpuno neslušljive i zbrčkane, besmislenih pretencioznih tekstova i razlomljenih melodija, no eto vraže s vremenom su mi se te iste pjesme tako duboko uvukle pod kožu kao da se radilo o nekom dijaboličnom mirakulu Pogotovo poslije ´Judi, zviri i beštimja´ kad je postalo jasno da Gibu ne treba shvatit olako. A kad se jednog dana genijalni ´Mirakul´ uistinu i pojavio, više nas nije mogao uhvatiti nespremne. Gibo je zacemetirao svoje kantautorstvo i potvrdio svoj jedinstveni zvuk.
Jednom sam o tome već govorila, no nije naodmet ponoviti, primijećujem da svako vrijeme ima svog kantautora, svoj svjetionik koji svojim senzibilitetom i zvukom piše soundtrack, gotovo pa glazbenu potku jedne cijele generacije. Takav autor uglazbljuje i one najljepše i one najteže trenutke naših života, od zaljubljivanja, vjenčanja, preko rođenja, sve do tuga i gubitaka.
Pa kako je nenadmašni Arsen nekoć bio i još uvijek jest trubadur naših roditelja, tako je i danas Gibonni to isto postao nama. Nekima se može činiti da se njegov izraz ponavlja, ali to je zapravo njegov jedinstveni autorski potpis kojeg se ne može imitirati. Zvuk kojeg će sutra neke buduće generacije prepoznavati kao naš zvuk, zvuk ove generacije, zvuk ovog doba.

A kao još uvijek neostvarena želja ostala mi je jedna idejica koja mi se vrzma po glavi još od prvog slušanja one jezivo-lijepe ili prelijepo-jezive 13te neimenovane stvari na ´Unci fibre´. Budući da sam tu začuđujuću stvarcu pod rednim brojem 13. doživjela gotovo kao Preludij neke moderne rock-opere ili mjuzikla, od tada me progoni ta luda želja da Gibo jednog dana napiše njen nastavak, jednu punokrvu dalmatinsko-hrvatsku rock-operu, modernu operu ili suvremeni mjuzikl. Mislim da je Gibo taman toliko sazrio da to ima u sebi i da to može.
Koliko god recimo voljela mjuzikle, jedno vrijeme me strašno smetalo ono naše masovno pomodarsko uvoženje stranih komada koji su palili i žarili svijetom prije kakvih 20 pa i 30 godina (Jesus Christ Superstar, Chicago, etc.), dok kod kuće imamo fenomenalnu tradiciju domaćih mjuzikala iz pera npr. genijalnog Kabilja. Smetalo me ne zato što ti strani mjuzikli nisu dobri, dapače oni su odlični, već zato što uvijek kaskamo za svijetom i slijepo kopiramo umjesto da preuzmemo incijativu i stvaramo nešto originalno, suvremeno, svoje, baš kao što je to pokojni Alfi sa svojim rock-operama (Gubec beg, Jalta, Jalta etc.) radio.
I zato mi je posebno drago da se ostvaruju projekti kao što su ´Za dobra stara vremena´, koji se zasnivaju na najboljim hitovima starih Novih fosila (baš kao u svijetu ´Mamma mia´ na hitovima Abba-e) jer ih, iako nasađenim na stranu ideju, ipak smatram uvodom u nešto novo na hrvatskoj sceni, uvodom u korištenje domaćih resursa na domaći način. Doista mislim da je došlo vrijeme za novi hrvatski val, imamo kvalitetne autore, glazbenike i izvođače. Jedina opasnost koju eventualno u svemu naslućujem je da se ove iste ideje domisli i šund majstor - Huljić, odnosno strahujem da je ne popali kao što to i inače u svom stvaralaštvu čini. Mislim da mjuzikl u njegovoj produkciji i glazbenom (ne)ukusu ne bih mogla probaviti ni pod razno, zato bih vas molila da kad ovo pročitate stojite kuco jer ovdje i zidovi imaju uši