Marketing
Athumanunhova Tajna i Legenda
Naxyrh – katastrofa zbog koje je potonula Atlantida i uništeni Slavni gradovi
Priroda u kojoj je živio Atlant razlikovala se od ove naše današnje. Zemlju je u to doba prekrivao gusti sloj oblaka (opis toga Athumanunh je pronašao u sakndinavskoj mitologiji iz priča o Nibelunzima, malo preuredio i smjestio svoju Alandiju daleko na sjever u nepregledna prostranstva Sylenca koja je okovao led i zatrpao snijeg, no, povezivati Alandsko otočje i Alandiju sasvim je pogrešno i nema nikakve dodirne točke, jer Alandija je Athumanunhova riječ složenica).
dok druge mitologije zimu nazivaju ženom staricom, Athumanunh je zimu usporedio sa mudrim starcem Sychythom koji je prvi spoznao Tajnu
Nadalje, nakon prvih kataklizmi, prirodnih katastrofa i atmosferskih previranja odjednom se pojavilo Sunce. Tako je prvi drevni Atlant živio u intimnoj zajednici s bujnom i divovskom vegetacijom, te divljom faunom. Vode potoka, rijeka i jezera bile su mnogo fluidnije od ovih naših današnjih, te su daleko jače djelovale i imale veći učinak na sva tadašnja živa bića.
Atlant je pijući tu praiskonsku vodu u sebe upijao i moćne sokove Zemlje i ostalog bujnog biljnog Svijeta. Vrhovima maglovitih planina tada je još uvijek odjekivala mukla tutnjava, a munje bez grmljavine Atlantu su morale ličiti na duge vatrene zmije. Prestrašen i skriven u dubokim pećinama, okružen divovskim stablima i životinjama Atlant neumorno motri i polako razaznaje sve te pojave.
anakhtha phamodha phuraha (alandski noćni modri tulipani koji opet procvatu samo jednu noć i to u misterioznoj noći Anakhtha kada hladne kiše Shakazeye skrivaju Andraghonha od pogleda Sonsyreye)
Napokon je Atlant shvatio da može svojim pogledom djelovati na meteore, te na oblake nabijene vatrom kako bi se rabeći iste zaštitio od napada divovskih životinja iz svoga okružja. Kasnije će upravo ova moć na Atlantidi često biti zlorabljena, sve dok napokon ne postane i sredstvo razaranja. Dakle, primitivni Atlant bio je obdaren nekom vrstom prirodne magije, a neka današnja primitivna plemena još je uvijek posjeduju.
Praiskonski jezik Atlanta zapravo je bio skup onomatopeje i usklika, neposredno prizivanje prirodnih i nevidljivih sila. (Athumanunhu je trebalo čak desetak godina kako bi osmislio jezik Alanđana i napokon uspio, a dijelove rečenica ponekad vam i budu napisane) Posebno je taj prvi Atlant bio sposoban iz biljaka izvlačiti sokove, ili pak ubrzavati njihovo rastenje. Prve nastambe van pećina Atlant gradi upravo vješto ispreplićući lišće pod kojem se vješto skrivao.
U rijetkim trenucima odmora Atlant bi se odmarao na rubu tih prašuma, ili pak na obalama velikih rijeka, a tada bi se u njegovoj duši i rađalo nekakav religiozni osjećaj. Sav uronjen u Prirodu Atlant se prisjećao Božanstava i to iskazivao u glazbenom obliku. Bili su to trenuci kada više nije bilo svakodnevne vreve i meteža, onda kada bi rikanje divljih zvijeri i kliktaji ptica prestali. (obratite pozornost na mitske Enhu ptice, one su vrlo bitne za spoznaju Tajne o kojoj Athumanunh piše)
Atlant je tada čuo samo jednolični žubor rijeke nad kojom se izdizala i lebdjela prozirna magla koja je više nalikovala dimu. Atlant je tada mirno i pozorno slušao zvukove Noći … (zvukove noći pozorno slušaju i Vitezovi vjetra, jer i u njima dio je odgonetke na zagonetku koja krije Tajnu) I tako, zagledan u dubinu svoje duše, odjednom Atlant je začuo neki drugi glas, glas koji kao da je dolazio iz dubine rijeke, kao da se rađa u zraku, kao da dolazi iz mračnih prašuma i nadjačava sve ostale zvukove Noći.
mudri starci Sychythe iako prestravljeni od straha i promrzli od hladnoće neumorno su pratili Vitezove vjetra sve dok napokon nisu ne samo spoznali već i vidjeli Tajnu Vitezova vjetra
Taj ritmički glas od samo dvije note mogao je Atlantu zvučati kao Ta – O, ili Te – O, ili De – O, ili Di – O … (morali ste primjetiti da i Athumanunh vrlo često rabi nazive za alandske gradove poput 'Tealan', 'Alantea' … ) Atlant je počeo šaputati i opetovati te note i bila je to njegova prva molitva koja je u sebi tada sadržavala sve ono što je u njemu bilo najdublje i najuzvišenije. Noć bi za Atlanta bio početak novoga života – života snova i vizija u kojima je Atlant putovao nekim drugim, nepoznatim i stranim Svjetovima. ( … negdje na polovici Noći Tangatanunh Vitezovima vjetra pridružile su se njihove sjene i započelo bi tajnovito doba Noći nazvano Starghatanunh …)
Kako tijelo Atlanta još nije bilo toliko vezano za materiju kao ovo naše današnje, on se lakše od nas danas mogao izdići u iznad fizičke sfere, zapravo u duhovni Svijet koji je opet zapravo sama srž Kozmosa. Tada bi upravo taj Svijet, poput bujice, provalio u dušu primitivnog Atlanta. U tom snu Atlantu su se javljala razna veličanstvena obličja, pa mu se tako odjednom pojavio i Anhu, (Enhu) Stvoritelj i Utemeljitelj rase Atlanta kojeg je primitivni Atlant vidio u obličju plemenitog i časnog starca koji u ruci drži štap.
Anhu, Enhu, Tahunah (onaj koji zna Tajnu) sve ima svoje mjesto i značenje u Legendi o Alandiji
Taj starac Anhu (Tahunah) postao je vodič Atlantu kroz slojeve gustih oblaka i magle. U tim plavetnim visinama Atlant je vidio mnoga Plamena bića uzvišenih lica, s kosama koje su buktale poput plamena, s očima dubokim poput ponora, no, nikada nije stigao do Plamene točke središta, jer Anhu mu je objasnio da otuda svi i potječemo. Anhu je Atlantu pokazao i sjaj milijuna Zvijezdi koje Atlantove oči još nisu mogle tada dokučiti.
Tahunah, Intosh, Tyhytonh, Nehenuh i Hasthadah znali su itekako što se dogodilo na bojnom polju Herofhalha i najviše se bojali da posljednja od vili Charyzmhy ne opetuju grešku koju su već jednom počinile njezine bake, a upravo se to i dogodilo. Posljednja od vili Charyzmhy, neiskusna i premlada, upravo je bila pogodna za Zlo naziva Naxyrh, no, Vitezovi vjetra sada su imali ono što su tražili od trenutka kada su izgubili svoje sjene – imali su Njega, a on je imao Vatru u žilama, ledeni dah Athumazye, strašni vjetar Actyalan kretao se uz Njega, hladne kiše Shakazeye skrivale su tragove, mitska magla Anybeatha skrivala Ga je i Legenda je napokon mogla postati stvarna
Tako je tada Atlant prvi put vidio Svijetlost budućeg Čovječanstva, vidio je Atlant tada i Mjesec kojeg su obavili crni oblaci, ali nije ni sanjao da sve to najavljuje buduće Zlo … Kada bi se Atlant ujutro probudio, prvo što je pomislio bilo je to da je živio u nekom Višem Svijetu u kojem je razgovarao s Bogovima. Te uspomene ostale su duboko urezane u svijesti Atlanta, ali on tada još uvijek nije znao spoznati granicu Sna i Jave. Dobro, bilo bi dovoljno, nastavim drugi put!
magovi Hyperareye Tajnu će čuvati kroz sve tri priče Shaenhutha, Omytreya i Balanmungh
Post je objavljen 06.12.2009. u 12:52 sati.