Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/majatanasovski

Marketing

5. festival novog ženskog cirkusa

“Ali vi niste pravi cirkus! Pravi cirkus ima životinje! Cirkus bez životinja je kao avion bez krila”. Kritizirali su tradicionalisti kad se na australsku kopnu pojavio ženski cirkus. Žene se nisu dale smesti i odgovorile su: “Avion bez krila je raketa!”

Upravo su pripadnice australskog ženskog cirkuskog pokreta bile pionirke koje su branile ideju da i cirkus bez životinja, na zgražanje konzervativaca, može biti cirkus.
U Francuskoj se zatim počinju otvarati cirkuske škole, što je uslijedilo i u ostatku svijeta. Sve to ohrabrilo je emancipaciju žena u široj društvenoj zajednici.

Image Hosted by ImageShack.us
Lina Jungergard

Ovogodišnje, peto izdanje Festivala novog cirkusa, održano je od 26. do 30. studenog. Tematski se opredijelilo za ženski cirkus i značaj žena u njegovom razvoju. Tim povodom imali smo priliku pogledati predstave autorica iz Francuske, SAD-a, Velike Britanije, Švedske, Kolumbije, Njemačke i Hrvatske. Predstave su se održavale na više lokacija; u Zagrebačkom kazalištu mladih, na sceni Travno Zagrebačkog kazališta lutaka i u prostorima Tvornice Jedinstva.
Tema koncepta ženskog cirkusa, provlačila se kroz preformans, predstave, izložbe, konferecije, panel diskusije.

Za mnoge taj žanr navodno ne postoji. Povijest razvoja cirkusa je navodno dominantna muška povijest.

Takvim razmišljanjima donosi duboko ukorijenjena, već automatska, nesvijesna, stereotipizacija, odnosno, rodna diskriminacija. Prisutna jednako i u muškarcima i u ženama našeg doba. Povijesni događaji, društvene ideje, razni koncepti, paradigme, poztivne-negativne, kroz godine su se taložile u svijesti čovjeka; suptilno utkane u nematerijalno tijelo nas bića. U naša sebstva.

Od inkvizicije koja je istjerivala drugačije, ono “pogrešno”, do propagiranja Biblije kao svetog slova, prava glasa, objektivizacije žena, institucija ljepote… Sve je to utjecalo na kulturološke obrasce po kojima se ženi, rigidnim tumačenjima, odredila uloga podređenog i manje važnog bića. Pririodi žene nije predodređen iskok iz norme.
Upravo cirkus, kao trampolin natprosječnosti i različitosti oba spola, dolazi kao provokacija temeljima konzervativnog poimanja svijeta. Eksperimentiranje unutar polja cirkusa, lutkarstva, trbuhozborstva upire prstom istodobno u odbojno i privlačno. Upire van konvencija svijeta. Koncepti koji su uveseljavali narod, u doba kada još nije bilo televizije nego je upravo cirkus imao privilegiju poštivati ili zaobilaziti društvene kriterije.

Suvremeni cirkus se bavi ženama gledanim u odnosu što njihovi preformansi mogu reći o rodnim ulogama žena u našem društvu.
Izazov se radi kontradikcijom dualizma; pitanju žene kao objekta koji se izvodi i subjekta koji izvodi.

Image Hosted by ImageShack.us
Lina Jungergard i Andrea Meneses Guerrero

Na zadnjem danu festivala, u Tvornici jedinstva nastupile su dvije britanke, kolumbijska i švedska emigrantica, iz trupe Psychological Art Circus.

Psychological Art Circus izvedbena skupina koju su u Londonu osnovali umjetnici iz Franscuske, Italije, Portugala, Švedske, Njemačke, Engleske, Poljske i Kolumbije. Spojili su vizualne umjetnosti, zračni cirkus, korporalnu mimu, suvremeni ples i kazalište. Njihov izvedbeni debi slijedio je povijest slučaja Anne O, stvarnim imenom Berthe Pappenheim, autrijsko-živovske emigrantice i osnivačice lige židovskih žena, koju se Josef Breuer i Sigmund Freud liječili od histerije. Njezin tretman smatra se začetkom psihoanalize, koji je bio i pogonsko gorivo za kreiranje skupine Psychological Art Circusa.

Predstava dviju trapezistica, nazvana "Human Document", spoj je zračnog cirkusa, mime i zvuka. Umjetnice scenski oživljavaju razgovore engleskog spiritualnog medija Olive Pixley i njezinog poginulog brata. "Human Document" poziva gledatelje na putovanje u egipatske i hermetističke misterije, upoznavanje magijskih i spiritualnih sila te na otkrivanje tehnike svijetla.
Govori o životu nakon smrti. O boli koja ostaje živima. O stanjima svijesti koja nastaju u trenucima izgubljenosti, apatičnosti i samoće. O stvarima koje nestaju jer više ne znamo kojim jezikom da ih izgovorimo.
Tijela su kao posude sjećanja i mjesta kontinuiranih borbi, a skidanje indentifikacijskih slojeva koji ih drže prizemljenima, oslobađaju ih težine. Umjetnice kroz korporalnu umjetnost poručuju da postoji izlaz, da postoji čarolija, drugi svijet, druga dimenzija. Pokretima koji su bili puni, izražajani i snažani, a opet zaustavljeni, zaleđeni, to su i pokazale.

Image Hosted by ImageShack.us
Cirkuskabare

Ali… Iskrivljuje li ispovijed vlastito iskustvo?

Hugues Lettaner rekao je “ Ne vidi svoju umjetnost kao izraz virtuoznosti, nego kao sredstvo za upoznavanje razlika, bizarnosti.”
Nakon predstave održan je afterparty na temu: Što je muškarac bez brkova, što je žena bez brade?!



Poveznice:
PsychologicalArtCircus.net
Festival novog cirkusa
Dnevni kulturni info


Post je objavljen 01.12.2009. u 14:22 sati.