Dragi redovni čitatelji mog bloga, čini se da nemate sreće, jer ćemo danas još malo razglabati o Sethu Godinu (na vašu vjekovnu žalost, njega sam prvog stigla pročitati, tako da ćemo o savršenom neredu malo kasnije). Unatoč tome što se ne slažem s njime da je veliko out (no ta je primjedba nešto intimnije prirode nego što bi putnik namjernik pomislio), ova je knjiga dušu dala za blogosferu i blogere koji žele promovirati neku ideju ili prodati neki proizvod putem ovog specifičnog sredstva komunikacije. U tom je smislu knjiga «Malo je in, veliko je out» prava knjiga za vas.
Iako su neke ideje koje iznosi Godin već pomalo zastarjele, s obzirom da je knjiga kod nas objavljena u prosincu 2007. (u izdanju Naklade Ljevak, biblioteka Barkod), a radi se o tekstovima koji su nastajali na Godinovom blogu nekoliko godina prije; ipak moram reći da je kod Godina iskoristiv niz ideja, a ono što mi se osobito svidjelo jest njegova podjela blogova na tri vrste.
«Mačji blogovi su blogovi koje pojedina osoba stvara za samu sebe i o sebi. Mačji blog odnosi se na vašu mačku, vaše ljubavne muke, vašeg šefa i sve drugo što želite podijeliti u vašem javnom dnevniku. Golema većina ljudi s mačjim blogovima ne treba ili ne želi da ih čitaju nepoznati ljudi.»
(...)
«Šefovski blogovi su blogovi koji se koriste za komuniciranje s definiranim krugom ljudi. Šefovski blog fantastičan je komunikacijski alat. Koristio sam ga kad sam producirao svoj mjuzikl za učenike četvrtog razreda. Na taj način bilo mi je lako informirati roditelje kojima je naš projekt bio bitan, a oni su na taj način imali na raspolaganju lako pristupačan arhiv o zbivanjima.»
(...)
«Treća vrsta bloga ujedno je ona na koju većina ljudi pomisli kad se govori o blogovima. (...) To su blogovi koji mijenjaju izgled marketinga, novinarstva i širenja ideja. Takve bih blogove nazvao viralnim blogovima. Ti su blogovi viralni jer im je cilj širiti ideje. Autor bloga ulaže vrijeme i energiju kako bi svoje ideje proširio. Zašto to radi? Puno je razloga – da bi dobio konzultantski angažman, promijenio rezultat izbora, pronašao nove klijente za biznis ili omogućio postojećim klijentima da se osjećaju dobro zbog toga što su i dalje njegovi klijenti.»
No, kojoj vi skupini pripadate?
U svakom slučaju, Godin je jedan od onih koji su našli način kako da unovče svoje blogiranje, pa je na taj način nastala i ova knjiga: u njoj su skupljeni postovi s bloga koje je on smatrao važnima i na neki način povezanima s temom koju on želi promovirati. Ono što mi se osobito svidjelo jest to što je govorio o pravim, živim primjerima iz pozicije potrošača: zašto je JetBlue prestigao American Airlines, kako je uspio Steve Jobs, zašto on voli ovaj restoran, a ne onaj i zašto je McDonald' s uspio u onome što radi. Sve su to stvari koje ja kao potrošač nisam primijetila ili nisam tomu pridavala neku važnost (možda zato što ja i nisam neki potrošač, tj. u posljednjih nekoliko mjeseci suzdržavam svoj potrošački nagon, pa praktički da i ne idem u trgovine, ne vindoušopingiram i ne razmišljam o novim stvarima), a koje čine jedno potrošačko iskustvo neusporedivo boljim od drugog.
Uostalom, ne možete nekome ništa prodati ako ne znate što tom potrošaču treba i što on želi, a to možete postići samo ako ste i sami izbirljiv potrošač.
Post je objavljen 01.12.2009. u 19:45 sati.