Marketing
kraj nedoživljene priče...
Moja priča polako dolazi svom smiraju, svom sutonu. Dala sam i srce i dušu svojoj neispričanoj i nedoživljenoj priči. Oči mi gasnu u neočekivanju poruke s pozitivnim predznakom. Glazba polako utihnjuje, iz flomastera polako cure posljenje kapi tinte za jedna od posljednih slova moje nedoživljene priče. Tko vjeruje sebi, vjeruje svim dobrim dušama. Nema suza. Misli lebde iza mirnog čela, tihe i na zalasku odlaska. Odlaze poznate riječi u staru škrinju u kojoj će kao bajke iz davnine biti možda nekada pročitane. Ovo malo plavog neba iznad mene neka se zaplavi i neka potraje za neke nove duše, za neke nove priče koje će biti i ispričane i doživljene i proživljene. Pogled mi luta ovim plavim slovima kao nepreglednim plavim livadama. Zastat ću malo ovdje, leći, zatvoriti oči ... i pustiti dušu neka se malo odmori. Zaslužila je..
Post je objavljen 28.11.2009. u 17:23 sati.