Došla sam tamo nasmijana kao i uvijek
naizgled nasmijana,ali srce je plakalo
vidjela sam tamo tvoj lik
i tada me je stvarno srce zaboljelo
Nakon svega nisi se udostojio reći jednu riječ
jedan pozdrav,pogled a kamoli nešto više
spustio si glavu kao da te sve to boli
ali ponos nije mogao tamo kraj njih išta da ti dozvoli
Ja bila sam tamo s onima koji me vole
govorili su ne plači zbog njega,ima drugih,ima boljih
nisu znale da me te riječi još više bole
i da ne mogu mrziti nekog ko već dugo sve moje...
Post je objavljen 28.11.2009. u 12:38 sati.