Na listi mojih neuspjeha dalo bi se naci mnostvo sitnih i krupnih natuknica. Od losih ocjena u gimnaziji, neodlasku u srednju glazbenu, upisa na krivi fakultet, losih ocjena na krivom fakultetu, prekida plesanja i muziciranja do zajebanja na novom studiju po mom izboru, netrazenja novog posla, neselidbe, neplesanja, neputovanja, raziladjenja s ponekim prijateljicama (iako to nikako ne moze biti samo moj neuspjeh), zatvaranja u sebe i svoja cetiri zida i svojih nekih nerealnih iluzija u zivotu. Dalo bi se jos tu stosta nabrojati, jos pokoje sitnice, kojih se sada ni ne mogu sjetiti. Ali znam da postoje.
Vec malo teze je sjetiti se tocno svih momenata kada me je netko povrijedio. Ne sjetim se tocno detalja, niti vremena, niti prigode. To je vise neki osjecaj vezan za pojedinu osobu koja me je povrijedila, bilo rijecju, bilo djelom. Znam i kada sam ja nekoga povrijedila. Zao mi bude i tesko mi bude, skoro jednako kao i osobi kojoj sam rekla ruznu rijec ili ju nekim mojim postupkom ili nepostupkom povrijedila. Jer zapravo sve sto cinis drugima, cinis sam sebi.
Ljudi smo i grijesimo. I tako je to u zivotu. Treba imati dovoljno hrabrosti, stati i priznati. Zamoliti za oprost ili dati oprost. Sto prije, to bolje. Za vlastitu dusu.
Ali sto ako postoji nesto sto te je povrijedilo u proslosti, a vrijedja te i u sadasnjosti? I ako dolazi od osobe koja bi mi u zivotu trebala biti bliska i osoba od povjerenja? Nakon godina i godina postavljanja pitanja zasto me ta osoba ne voli, do koraka priblizavanja istoj, pa do razocarenja i povrijedjenosti od strane te osobe, dosla sam do zakljucka da ta osoba nije vrijedna mene niti moga vremena. Preostaje mi samo stvari prihvatiti kakve jesu, pomiriti se s mojom zivotnom pricom, oprostiti toj osobi i krenuti dalje. Ne zelim ni gnjev ni bijes. Zelim mir, zadovoljstvo i punocu. I jedan veliki osmjeh na mom licu.
Ne idi za vanjstinom – to cesto prevari.
Ne idi za novcem – to je takodjer prolazno.
Idi za onim zbog cega se smijes jer je jedan osmjeh dovoljan da bi se razvedrio tmuran dan.
Nadji onu osobu zbog koje se tvoje srce smije.
Sanjaj sto god zelis da sanjas.
Idi tamo gdje zelis da ides.
Budi ono sto zelis da budes jer imas samo jedan zivot i samo jednu sansu da ucinis sve ono sto zelis da ucinis.
Najsretniji ljudi nemaju bezuvjetno ono najbolje od svega – oni samo od svega sto im dodje u susret ucine najbolje.
Najblistavija buducnost se uvijek gradi na zaboravljenoj proslosti.
U zivotu se ne napreduje sve dok se ne oslobodis proslih neuspjeha i povrjedjenosti.
(iz: Die Rose von Jericho, Sergio Bambaren; vlastiti prijevod)
Post je objavljen 14.11.2009. u 22:22 sati.