Nov pocetak

Na listi mojih neuspjeha dalo bi se naci mnostvo sitnih i krupnih natuknica. Od losih ocjena u gimnaziji, neodlasku u srednju glazbenu, upisa na krivi fakultet, losih ocjena na krivom fakultetu, prekida plesanja i muziciranja do zajebanja na novom studiju po mom izboru, netrazenja novog posla, neselidbe, neplesanja, neputovanja, raziladjenja s ponekim prijateljicama (iako to nikako ne moze biti samo moj neuspjeh), zatvaranja u sebe i svoja cetiri zida i svojih nekih nerealnih iluzija u zivotu. Dalo bi se jos tu stosta nabrojati, jos pokoje sitnice, kojih se sada ni ne mogu sjetiti. Ali znam da postoje.
Vec malo teze je sjetiti se tocno svih momenata kada me je netko povrijedio. Ne sjetim se tocno detalja, niti vremena, niti prigode. To je vise neki osjecaj vezan za pojedinu osobu koja me je povrijedila, bilo rijecju, bilo djelom. Znam i kada sam ja nekoga povrijedila. Zao mi bude i tesko mi bude, skoro jednako kao i osobi kojoj sam rekla ruznu rijec ili ju nekim mojim postupkom ili nepostupkom povrijedila. Jer zapravo sve sto cinis drugima, cinis sam sebi.
Ljudi smo i grijesimo. I tako je to u zivotu. Treba imati dovoljno hrabrosti, stati i priznati. Zamoliti za oprost ili dati oprost. Sto prije, to bolje. Za vlastitu dusu.
Ali sto ako postoji nesto sto te je povrijedilo u proslosti, a vrijedja te i u sadasnjosti? I ako dolazi od osobe koja bi mi u zivotu trebala biti bliska i osoba od povjerenja? Nakon godina i godina postavljanja pitanja zasto me ta osoba ne voli, do koraka priblizavanja istoj, pa do razocarenja i povrijedjenosti od strane te osobe, dosla sam do zakljucka da ta osoba nije vrijedna mene niti moga vremena. Preostaje mi samo stvari prihvatiti kakve jesu, pomiriti se s mojom zivotnom pricom, oprostiti toj osobi i krenuti dalje. Ne zelim ni gnjev ni bijes. Zelim mir, zadovoljstvo i punocu. I jedan veliki osmjeh na mom licu.

Ne idi za vanjstinom – to cesto prevari.
Ne idi za novcem – to je takodjer prolazno.
Idi za onim zbog cega se smijes jer je jedan osmjeh dovoljan da bi se razvedrio tmuran dan.
Nadji onu osobu zbog koje se tvoje srce smije.
Sanjaj sto god zelis da sanjas.
Idi tamo gdje zelis da ides.
Budi ono sto zelis da budes jer imas samo jedan zivot i samo jednu sansu da ucinis sve ono sto zelis da ucinis.
Najsretniji ljudi nemaju bezuvjetno ono najbolje od svega – oni samo od svega sto im dodje u susret ucine najbolje.
Najblistavija buducnost se uvijek gradi na zaboravljenoj proslosti.
U zivotu se ne napreduje sve dok se ne oslobodis proslih neuspjeha i povrjedjenosti.

(iz: Die Rose von Jericho, Sergio Bambaren; vlastiti prijevod)

14.11.2009. u 22:22 | 9 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

velike i male istine

*priče nas nose poput boca na valovima plime i svatko od nas nosi u sebi svoj papirić s tajnom porukom, kao i žarku nadu da se neće na kraju ustanoviti kako je papirić prazan
(e.jong-serenissima)

*Hoce li ikad doci vrijeme kad ce covjek moci da hoda otvorena pogleda, bez ikakve zatajivane misli, bez hiljadu strahova u dusi, kad ce moci da odbaci od sebe oruzje pretvornosti, da odlozi to nisko, podmuklo celo, i da gazi kroz zivot sa sirokim, slobodnim osmijehom na licu!
(v.desnica-proljece ivana galeba)

samo jedan klik

moj prvi blog

peppa pjeva i plese

Zivot je lijep...

- zbog poljupca
- zbog putujucih oblaka na nebu
- zbog snijega
- zbog mora
- zbog osmjeha
- zbog cokolade
- zbog pepermint caja and lemon tea
- zbog Haribo Lakritz Konfekt
- zbog bajadere
- zbog Kras Dorina Jaffa cokolade
- zbog kise na mojoj kozi
- zbog kesten pire sa slagom

- zbog knjige koju citam:
Sergio Bambaren: Die Rose von Jericho
(The Rose from Jericho)
piper verlag, münchen 2006

- zbog filma koji me ocarao:
* Last Chance Harvey - Joel Hopkins, 08
dustin hoffman, emma thompson
* Vom Suchen und Finden der Liebe - Helmut Dietl, 04
moritz bleibtreu, alexandra maria lara

what it takes to shimmer

Luce

Parlami come il vento fra gli alberi
Parlami come il cielo con la sua terra
Non ho difese ma
Ho scelto di essere libera
Adesso a la verita
L'unica cosa che conta
Dimmi se farai qualcosa
Se mi stai sentendo
Avrai cura di tutto quello che ti ho dato
Dimmi
Siamo nella stessa lacrima, come un sole e una stella
Luce che cade dagli occhi, sui tramonti della mia terra
Su nuovi giorni
Ascoltami
Ora so piangere
So che ho bisogno di te
Non ho mai saputo fingere
Ti sento vicino
Il respiro non mente
In tanto dolore
Niente di sbagliato
Niente, niente...
Siamo nella stessa lacrima, come un sole e una stella
Luce che cade dagli occhi, sui tramonti della mia terra
Su nuovi giorni in una lacrima
Come un sole e una stella
Luce che cade dagli occhi sui tramonti della mia terra su nuovi giorni
Il sole mi parla di te... mi stai ascoltando?
Ora la luna mi parla di te... avra cura di tutto quello che mi hai dato...
Anche se dentro una lacrima, come un sole e una stella
Luce che cade dagli occhi sui tramonti della mia terra
Su nuovi giorni in una lacrima come un sole e una stella
Siamo luce che cade dagli occhi sui tramonti della mia terra
Su nuovi giorni
Ascoltami
Ascoltati